šèrif
šèrif m
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | šerif |
| G | šerifa |
| D | šerifu |
| A | šerif |
| V | šerife |
| L | šerifu |
| I | šerifom |
| množina | |
| N | šerifi |
| G | šerifa |
| D | šerifima |
| A | šerife |
| V | šerifi |
| L | šerifima |
| I | šerifima |
Definicija
| 1. | pov. u srednjovjekovnoj Engleskoj, Škotskoj i Irskoj kraljev izvršni službenik, upravitelj grofovije ili okruga sa sudskim funkcijama, izvorno odgovoran za prikupljanje poreza i kraljevih prihoda |
| 2. | u SAD-u ob. izabrani predstavnik izvršne vlasti u okrugu, neki put obavlja i policijske poslove [ponašati se kao šerif ponašati se suvereno, bahato kao predstavnik vlasti] |
Onomastika
♦ Šèrif m. os. ime (musl.)
◊ pr.: Šerífi (posvuda, raspršeno, ← alb.), Šerífović (Šèrifović) (Zagreb, Rijeka, Rovinj, Metković, I Slavonija), Šéro (Šibenik, Dubrovnik)
◊ pr.: Šerífi (posvuda, raspršeno, ← alb.), Šerífović (Šèrifović) (Zagreb, Rijeka, Rovinj, Metković, I Slavonija), Šéro (Šibenik, Dubrovnik)
Etimologija
✧ engl. sheriff ← stengl. scirgerefa ← scir: grofovija + gerefa: upravnik
