štrȅcati
štrȅcati (se) nesvrš. 〈prez. -ām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| štrecati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | štrecam |
| 2. | štrecaš |
| 3. | štreca |
| množina | |
| 1. | štrecamo |
| 2. | štrecate |
| 3. | štrecaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | štrecat ću |
| 2. | štrecat ćeš |
| 3. | štrecat će |
| množina | |
| 1. | štrecat ćemo |
| 2. | štrecat ćete |
| 3. | štrecat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | štrecah |
| 2. | štrecaše |
| 3. | štrecaše |
| množina | |
| 1. | štrecasmo |
| 2. | štrecaste |
| 3. | štrecahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | štrecao sam |
| 2. | štrecao si |
| 3. | štrecao je |
| množina | |
| 1. | štrecali smo |
| 2. | štrecali ste |
| 3. | štrecali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam štrecao |
| 2. | bio si štrecao |
| 3. | bio je štrecao |
| množina | |
| 1. | bili smo štrecali |
| 2. | bili ste štrecali |
| 3. | bili su štrecali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | štrecaj |
| množina | |
| 1. | štrecajmo |
| 2. | štrecajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| štrecajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| štrecao, štrecala, štrecalo | |
| štrecali, štrecale, štrecala | |
| 1. | (koga) učiniti da se tko lecne, trgne od naglog poticaja riječima ili od onoga što ugleda |
| 2. | (se) lecati se |