štȋt
štȋt m 〈N mn štítovi〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | štit |
| G | štita |
| D | štitu |
| A | štit |
| V | štite |
| L | štitu |
| I | štitom |
| množina | |
| N | štitovi |
| G | štitova |
| D | štitovima |
| A | štitove |
| V | štitovi |
| L | štitovima |
| I | štitovima |
Definicija
| 1. | vojn. pov. ručno obrambeno ratničko oruđe od drva, metala, kože itd. za zaštitu od udaraca ili uboda (strijele, mača, koplja i sl.) |
| 2. | a. pren. zaštita, obrana b. ono što zaštićuje, zaklanja od čega nalik na spomenuto obrambeno oruđe |
| 3. | dio kape koji štiti oči od sunca [kapa sa štitom]; štitnik, šilt, frontin |
| 4. | geol. veliko stabilno područje Zemljine kore, građeno od prekambrijskih kristaličnih stijena [Baltički štit] |
Sintagma
∆ živi štit pol. tehnika izazivanja političkih, etničkih, vjerskih i drugih društvenih sukoba kad provokatori isturaju u prvi plan djecu i žene (da bi mogli optužiti drugu stranu za surovosti ili ubojstva žena i djece)
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju): Ščȉtār (Donja Stubica, Zagreb), Ščȉtnīk (Kutina, Donja Stubica), Šćȉtār (Donja Stubica), Šćitárević (Podravska Slatina), Šćitárović (Samobor), Šćȉtnik (Donja Stubica, Kutina), Štítić (Dubrovnik, Rijeka, Karlovac)
Etimologija
✧ prasl. *ščitъ (rus. ščit, češ. štít) ← ie. *skeyto- (lat. scūtum, stir. scíath)
