špárati
špárati (se, koga, što) nesvrš. 〈prez. -ām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| šparati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | šparam |
| 2. | šparaš |
| 3. | špara |
| množina | |
| 1. | šparamo |
| 2. | šparate |
| 3. | šparaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | šparat ću |
| 2. | šparat ćeš |
| 3. | šparat će |
| množina | |
| 1. | šparat ćemo |
| 2. | šparat ćete |
| 3. | šparat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | šparah |
| 2. | šparaše |
| 3. | šparaše |
| množina | |
| 1. | šparasmo |
| 2. | šparaste |
| 3. | šparahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | šparao sam |
| 2. | šparao si |
| 3. | šparao je |
| množina | |
| 1. | šparali smo |
| 2. | šparali ste |
| 3. | šparali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam šparao |
| 2. | bio si šparao |
| 3. | bio je šparao |
| množina | |
| 1. | bili smo šparali |
| 2. | bili ste šparali |
| 3. | bili su šparali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | šparaj |
| množina | |
| 1. | šparajmo |
| 2. | šparajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| šparajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| šparao, šparala, šparalo | |
| šparali, šparale, šparala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| šparan, šparana, šparano | |
| šparani, šparane, šparana | |
Definicija
razg.
| 1. | (što) a. biti umjeren u trošenju novca, materijala itd. b. držati novac u novčanom zavodu, banci itd.; štedjeti |
| 2. | (koga) biti obazriv, pažljiv prema kome, ne izreći mu prijekor i sl. tako oštar kakav zaslužuje |
| 3. | (se) ne trošiti pretjerano snagu, čuvati se (ob. u fizičkom poslu, sportu i sl.) |
Sintagma
∆ šparati riječi razg. malo govoriti, ne govoriti suvišno
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Špáravac (Kutina, Zagreb), Špáravec (110, Zagreb, Međimurje, Zagorje, Prigorje), Špàrica (Zagreb, Šibenik, Rijeka), Špàrovec (Zagreb, Pregrada)
Etimologija
✧ njem. sparen
