štȅta
štȅta ž 〈G mn štȇtā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | šteta |
| G | štete |
| D | šteti |
| A | štetu |
| V | šteto |
| L | šteti |
| I | štetom |
| množina | |
| N | štete |
| G | šteta |
| D | štetama |
| A | štete |
| V | štete |
| L | štetama |
| I | štetama |
Definicija
| 1. | gubitak u vrijednosti; kvar |
| 2. | ozljeda čije imovine, tijela, časti itd. uzrokovana tuđom radnjom ili propuštanjem radnje [učinjena šteta; nanijeti, nanositi komu štetu; pretrpjeti, trpjeti, štetu; nadoknaditi (komu) štetu] |
| 3. | (, koga, čega) u službi uzvika izražava žaljenje, žalost, tugu za nekim ili nečim [šteta!; šteta tolikih ljudi!] |
Sintagma
∆ poljska šteta kvar, šteta koju stoka nanese na njivi, potrica;
potpuna (totalna) šteta nepopravljiv kvar;
ratna šteta šteta koja je prouzrokovana ratom
potpuna (totalna) šteta nepopravljiv kvar;
ratna šteta šteta koja je prouzrokovana ratom
Frazeologija
⃟ ići (otići) u štetu pokazati se kao manjak čega, biti (pokazati se) nekoristan, otići u otpad, morati biti bačen kao nevaljao, otići u škart [pola tih lijepih jabuka otišlo je u štetu, tako brzo trunu]; otići u kvar;
kuda će šteta (no) na rđava kmeta posl. siromaha, nesnalažljiva, šteta i nevolja najprije snađu
kuda će šteta (no) na rđava kmeta posl. siromaha, nesnalažljiva, šteta i nevolja najprije snađu
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Štȅta (100, Dalmacija, Lika), Štétić (360, Zagreb, I Slavonija, Požega, Otočac, Split), Štȅtka (Bjelovar, Našice)
Etimologija
✧ od prasl. *tъščeta (rus. tščetá) ≃ v. tašt
