štȅta
štȅta ž 〈G mn štȇtā〉
| jednina | |
|---|---|
| N | šteta |
| G | štete |
| D | šteti |
| A | štetu |
| V | šteto |
| L | šteti |
| I | štetom |
| množina | |
| N | štete |
| G | šteta |
| D | štetama |
| A | štete |
| V | štete |
| L | štetama |
| I | štetama |
| 1. | gubitak u vrijednosti; kvar |
| 2. | ozljeda čije imovine, tijela, časti itd. uzrokovana tuđom radnjom ili propuštanjem radnje [učinjena šteta; nanijeti, nanositi komu štetu; pretrpjeti, trpjeti, štetu; nadoknaditi (komu) štetu] |
| 3. | (, koga, čega) u službi uzvika izražava žaljenje, žalost, tugu za nekim ili nečim [šteta!; šteta tolikih ljudi!] |