tánjiti
tánjiti nesvrš. 〈prez. tȃnjīm, pril. sad. -njēći, gl. im. -njēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| tanjiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | tanjim |
| 2. | tanjiš |
| 3. | tanji |
| množina | |
| 1. | tanjimo |
| 2. | tanjite |
| 3. | tanje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | tanjit ću |
| 2. | tanjit ćeš |
| 3. | tanjit će |
| množina | |
| 1. | tanjit ćemo |
| 2. | tanjit ćete |
| 3. | tanjit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | tanjah |
| 2. | tanjaše |
| 3. | tanjaše |
| množina | |
| 1. | tanjasmo |
| 2. | tanjaste |
| 3. | tanjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | tanjio sam |
| 2. | tanjio si |
| 3. | tanjio je |
| množina | |
| 1. | tanjili smo |
| 2. | tanjili ste |
| 3. | tanjili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam tanjio |
| 2. | bio si tanjio |
| 3. | bio je tanjio |
| množina | |
| 1. | bili smo tanjili |
| 2. | bili ste tanjili |
| 3. | bili su tanjili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | tanji |
| množina | |
| 1. | tanjimo |
| 2. | tanjite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| tanjeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| tanjio, tanjila, tanjilo | |
| tanjili, tanjile, tanjila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| tanjen, tanjena, tanjeno | |
| tanjeni, tanjene, tanjena | |
Definicija
| 1. | (što) činiti tanjim |
| 2. | (se) postajati tanjim, gubiti debljinu (gustinu, jačinu i sl.); razrjeđivati se, slabiti |
| 3. | pren. rasipati se, smanjivati se, nestajati |
Etimologija
✧ vidi tȁnak
