Hrvatski jezični portal

1.	dojam što ga na oko ostavljaju različita zračenja od kojih se sastoji svjetlost [dobiti boju, razg. pocrnjeti]; farba, kolur
2.	boja s nijansama: a. imenovana [žuta, crvena, plava, zelena, smeđa, crna, bijela boja] b. uspoređena [narančasta, ljubičasta boja]
3.	a. smjesa koja služi za nanošenje boje ili nijanse na podlogu [vodena boja; uljena boja] b. (mn) garnitura ili sastav boja namijenjen posebnoj tehnici rada [uljene boje; vodene boj e]
4.	dojam koji ljudski glas izaziva na osjetilo sluha [baršunasta boja]
5.	svaka od četiri serije figura u igraćim kartama u francuskim, talijanskim i tzv. mađarskim kartama [srce, pik, karo, tref]

∆ boja glasa skup akustičkih svojstava glasa; timbar;
drvene boje razg. pastelne boje u obliku olovke (ob. za upotrebu u školi);
topla/hladna boja koloristički par toplih (žuta, crvena, narančasta) i hladnih (plava, zelena, ljubičasta) boja koji se u nekim smjerovima slikarstva upotrebljava za odnos »blizu« prema »daleko«

⃟ mijenjati boju 1. u kartanju promijeniti (umjesto pika baciti tref) 2. promijeniti političko uvjerenje itd.;
(neprijatelji i sl.) svih boja pejor. (neprijatelji) svih vrsta, najrazličitiji;
pokazati se u pravoj boji nakon prikrivanja i licemjerja otkriti svoju pravu prirodu;
prikazati, opisati u pravoj boji prikazati onako kako jest;
prikazati u ružičastoj boji uljepšano

♦ pr. (prema zanimanju): Bojàdžija (Pakrac, Dubrovnik), Bojàdžijev (Zagreb, Varaždin)

✧ tur. boya, boyama: krv, boja