šȕma
šȕma ž 〈G mn šẉmā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | šuma |
| G | šume |
| D | šumi |
| A | šumu |
| V | šumo |
| L | šumi |
| I | šumom |
| množina | |
| N | šume |
| G | šuma |
| D | šumama |
| A | šume |
| V | šume |
| L | šumama |
| I | šumama |
Definicija
| 1. | bot. velika površina tla zasađena deblima, zajednica biljaka kojoj stabla daju osnovno obilježje [bjelogorična šuma; crnogorična šuma; nedirnuta šuma; kraj pod šumom; sjeći šumu] |
| 2. | u službi priloga u vezama riječi u značenju velike količine pojedinačnih pojmova koji se ne mogu razmrsiti ili razlučiti [šuma pojmova; šuma ideja; šuma prijedloga] |
Frazeologija
⃟ šuma ima uši, polje ima oči 1. u šumi kad se radi i kad se obaraju stabla sve se čuje, a na polju se vidi što se radi 2. pren. budi oprezan, jer te uvijek netko ili vidi ili čuje, pazi što radiš i što govoriš; zidovi imaju uši
Onomastika
♦ pr. (etnici, v. i šum): Šumánovac (250, Županja, I Slavonija), Šumánović (Zagreb, I Slavonija, Imotski, Split), Šȕmār (Moslavina, Vrbovec, Križevci)
◊ top. (naselje): Šumánovci (Požega, 165 stan.)
◊ top. (naselje): Šumánovci (Požega, 165 stan.)
Etimologija
✧ ? ≃ v. šum
