sjájiti
sjájiti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -jēći, gl. im. -jēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
sjajiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | sjajim |
2. | sjajiš |
3. | sjaji |
množina | |
1. | sjajimo |
2. | sjajite |
3. | sjaje |
futur | |
jednina | |
1. | sjajit ću |
2. | sjajit ćeš |
3. | sjajit će |
množina | |
1. | sjajit ćemo |
2. | sjajit ćete |
3. | sjajit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | sjajah |
2. | sjajaše |
3. | sjajaše |
množina | |
1. | sjajasmo |
2. | sjajaste |
3. | sjajahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | sjajio sam |
2. | sjajio si |
3. | sjajio je |
množina | |
1. | sjajili smo |
2. | sjajili ste |
3. | sjajili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam sjajio |
2. | bio si sjajio |
3. | bio je sjajio |
množina | |
1. | bili smo sjajili |
2. | bili ste sjajili |
3. | bili su sjajili |
imperativ | |
jednina | |
2. | sjaji |
množina | |
1. | sjajimo |
2. | sjajite |
glagolski prilog sadašnji | |
sjajeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
sjajio, sjajila, sjajilo | |
sjajili, sjajile, sjajila |
1. | a. () davati, isijavati, biti izvor svjetlosti b. (, se) odbijati sjaj, biti sjajan, svijetliti |
2. | odavati dobro raspoloženje [sjajiti od sreće] |