sȉjati
sȉjati (što) nesvrš. 〈prez. -ēm, pril. sad. -ijūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sijati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sijem |
| 2. | siješ |
| 3. | sije |
| množina | |
| 1. | sijemo |
| 2. | sijete |
| 3. | siju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sijat ću |
| 2. | sijat ćeš |
| 3. | sijat će |
| množina | |
| 1. | sijat ćemo |
| 2. | sijat ćete |
| 3. | sijat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | sijah |
| 2. | sijaše |
| 3. | sijaše |
| množina | |
| 1. | sijasmo |
| 2. | sijaste |
| 3. | sijahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sijao sam |
| 2. | sijao si |
| 3. | sijao je |
| množina | |
| 1. | sijali smo |
| 2. | sijali ste |
| 3. | sijali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sijao |
| 2. | bio si sijao |
| 3. | bio je sijao |
| množina | |
| 1. | bili smo sijali |
| 2. | bili ste sijali |
| 3. | bili su sijali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sij |
| množina | |
| 1. | sijmo |
| 2. | sijte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| sijući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sijao, sijala, sijalo | |
| sijali, sijale, sijala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| sijan, sijana, sijano | |
| sijani, sijane, sijana | |
Definicija
| 1. | rukom ili strojem bacati sjeme na zemlju pripremljenu za sjetvu |
| 2. | pren. širiti [sijati ideje; sijati misli; sijati mržnju] |
| 3. | čistiti propuštajući kroz sito ili rešeto [sijati brašno; sijati pijesak]; prosijavati |
Etimologija
✧ prasl. *sěti, *sěati (stsl. sěti, rus. séjat', polj. siać), lit. sėti ← ie. *seh1-: sijati (lat. serere, stir. síl: sjeme)
