sìjati
sìjati nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -jūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
sijati | |
prezent | |
jednina | |
1. | sijam |
2. | sijaš |
3. | sija |
množina | |
1. | sijamo |
2. | sijate |
3. | sijaju |
futur | |
jednina | |
1. | sijat ću |
2. | sijat ćeš |
3. | sijat će |
množina | |
1. | sijat ćemo |
2. | sijat ćete |
3. | sijat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | sijah |
2. | sijaše |
3. | sijaše |
množina | |
1. | sijasmo |
2. | sijaste |
3. | sijahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | sijao sam |
2. | sijao si |
3. | sijao je |
množina | |
1. | sijali smo |
2. | sijali ste |
3. | sijali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam sijao |
2. | bio si sijao |
3. | bio je sijao |
množina | |
1. | bili smo sijali |
2. | bili ste sijali |
3. | bili su sijali |
imperativ | |
jednina | |
2. | sij |
množina | |
1. | sijmo |
2. | sijte |
glagolski prilog sadašnji | |
sijući | |
glagolski pridjev aktivni | |
sijao, sijala, sijalo | |
sijali, sijale, sijala | |
glagolski pridjev pasivni | |
sijan, sijana, sijano | |
sijani, sijane, sijana |
1. | (, se) biti jako svijetao, sjajiti |
2. | (od čega, čime) pren. izražavati jake pozitivne osjećaje [sijati srećom/od sreće; sijati zadovoljstvom/od zadovoljstva]; blistati |