sìjati
sìjati nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -jūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sijati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sijam |
| 2. | sijaš |
| 3. | sija |
| množina | |
| 1. | sijamo |
| 2. | sijate |
| 3. | sijaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sijat ću |
| 2. | sijat ćeš |
| 3. | sijat će |
| množina | |
| 1. | sijat ćemo |
| 2. | sijat ćete |
| 3. | sijat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | sijah |
| 2. | sijaše |
| 3. | sijaše |
| množina | |
| 1. | sijasmo |
| 2. | sijaste |
| 3. | sijahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sijao sam |
| 2. | sijao si |
| 3. | sijao je |
| množina | |
| 1. | sijali smo |
| 2. | sijali ste |
| 3. | sijali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sijao |
| 2. | bio si sijao |
| 3. | bio je sijao |
| množina | |
| 1. | bili smo sijali |
| 2. | bili ste sijali |
| 3. | bili su sijali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sij |
| množina | |
| 1. | sijmo |
| 2. | sijte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| sijući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sijao, sijala, sijalo | |
| sijali, sijale, sijala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| sijan, sijana, sijano | |
| sijani, sijane, sijana | |
Definicija
| 1. | (, se) biti jako svijetao, sjajiti |
| 2. | (od čega, čime) pren. izražavati jake pozitivne osjećaje [sijati srećom/od sreće; sijati zadovoljstvom/od zadovoljstva]; blistati |
Frazeologija
⃟ ne niči gdje te ne siju posl. ne miješaj se u poslove koji te se ne tiču;
tko sije vjetar žanje oluju (tko vjetar sije buru žanje) posl. nepromišljenost se plaća
tko sije vjetar žanje oluju (tko vjetar sije buru žanje) posl. nepromišljenost se plaća
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Malosèja (Zagreb, Zagorje, Podravina; koji malo sije), Sètničkā (Garešnica, Slavonski Brod), Sètnik (Međimurje, Baranja, I Slavonija)
◊ top. Osolje
◊ top. Osolje
Etimologija
✧ prasl. i stsl. sijati (rus. siját', slov. sijati) ≃ got. skeinan
