simulírati
simulírati (, što) nesvrš. 〈prez. simùlīrām, pril. sad. -ajūći, prid. trp. simùlīrān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| simulirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | simuliram |
| 2. | simuliraš |
| 3. | simulira |
| množina | |
| 1. | simuliramo |
| 2. | simulirate |
| 3. | simuliraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | simulirat ću |
| 2. | simulirat ćeš |
| 3. | simulirat će |
| množina | |
| 1. | simulirat ćemo |
| 2. | simulirat ćete |
| 3. | simulirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | simulirah |
| 2. | simulira |
| 3. | simulira |
| množina | |
| 1. | simulirasmo |
| 2. | simuliraste |
| 3. | simuliraše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | simulirao sam |
| 2. | simulirao si |
| 3. | simulirao je |
| množina | |
| 1. | simulirali smo |
| 2. | simulirali ste |
| 3. | simulirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam simulirao |
| 2. | bio si simulirao |
| 3. | bio je simulirao |
| množina | |
| 1. | bili smo simulirali |
| 2. | bili ste simulirali |
| 3. | bili su simulirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | simuliraj |
| množina | |
| 1. | simulirajmo |
| 2. | simulirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| simuliravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| simulirao, simulirala, simuliralo | |
| simulirali, simulirale, simulirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| simuliran, simulirana, simulirano | |
| simulirani, simulirane, simulirana | |
Definicija
| 1. | pretvarati se, prenemagati se [simulirati bolest] |
| 2. | stvarati uvjete kakvi vladaju negdje drugdje ili u pretpostavljenim okolnostima (npr. modelirati neki sustav pomoću računala) [simulirati bestežinsko stanje; simulirati bombardiranje] |
Etimologija
✧ njem. simulieren ← fr. simuler ← lat. simulare: oponašati (simulans: koji oponaša) ≃ similis: sličan
