sȋn
sȋn m 〈N mn sȉnovi/sȋni knjiž., G sȉnōvā/sinóvā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | sin |
| G | sina |
| D | sinu |
| A | sina |
| V | sine |
| L | sinu |
| I | sinom |
| množina | |
| N | sinovi / sini |
| G | sinova / sina |
| D | sinovima / sinima |
| A | sinove / sine |
| V | sinovi / sini |
| L | sinovima / sinima |
| I | sinovima / sinima |
Definicija
| 1. | osoba muškoga spola prema svojim roditeljima [prvorođeni sin; zakoniti sin] |
| 2. | a. fam. (u prisnom obraćanju starije osobe) mlađi muškarac [sine moj, to ti ne valja] b. (ob. mn) mladi naraštaj, novo pokoljenje [od oca na sina s naraštaja na naraštaj] |
Sintagma
∆ duhovni sin pristalica nečijeg učenja;
sin prirode čovjek koji živi prirodnim životom
sin prirode čovjek koji živi prirodnim životom
Frazeologija
⃟ majčin sine! uzvik kao uzrečica u neposrednu obraćanju za pojačavanje kad govornik ističe da ima pravo i da je dokazao svoju tvrdnju;
mamin (majčin) sin mamina, majčina maza, mezimac;
tatin sin 1. muško dijete sasvim nalik na oca 2. sin utjecajna oca (roditelja)
mamin (majčin) sin mamina, majčina maza, mezimac;
tatin sin 1. muško dijete sasvim nalik na oca 2. sin utjecajna oca (roditelja)
Onomastika
♦ Sìniša m. os. ime (narodno)
◊ pr.: Ràdusin (190, Gračac, Slavonija, Zagreb i okolica, v. i rad1), Radusínović (Slavonija, Banovina), Sȋnčić (410, Opatija, Primorje, Istra), Sìnek (Garešnica, Daruvar), Sìničić (120, Nova Gradiška, sred. Dalmacija), Sínić (Ogulin, Rijeka), Sínkić (Kutina, Zagreb, v. i Šimun), Sínko (Međimurje, Rijeka, v. i Šimun), Sínković (1500, Zabok, Zagreb, Međimurje, Zagorje, v. i Šimun), Sinóvčević (Požega, Slav. Brod), Sìnōvčić (590, Split, sred. Dalmacija, Brač, Zadar), Sinóvec (Zagreb, Ivanec)
◊ pr.: Ràdusin (190, Gračac, Slavonija, Zagreb i okolica, v. i rad1), Radusínović (Slavonija, Banovina), Sȋnčić (410, Opatija, Primorje, Istra), Sìnek (Garešnica, Daruvar), Sìničić (120, Nova Gradiška, sred. Dalmacija), Sínić (Ogulin, Rijeka), Sínkić (Kutina, Zagreb, v. i Šimun), Sínko (Međimurje, Rijeka, v. i Šimun), Sínković (1500, Zabok, Zagreb, Međimurje, Zagorje, v. i Šimun), Sinóvčević (Požega, Slav. Brod), Sìnōvčić (590, Split, sred. Dalmacija, Brač, Zadar), Sinóvec (Zagreb, Ivanec)
Etimologija
✧ prasl. i stsl. synъ (rus., polj. syn), lit. sūnus ← ie. *suHnus (grč. hyiós, skr. sūnu-)
