slȉka
slȉka ž 〈D L slȉci, G mn slȋkā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | slika |
| G | slike |
| D | slici |
| A | sliku |
| V | sliko |
| L | slici |
| I | slikom |
| množina | |
| N | slike |
| G | slika |
| D | slikama |
| A | slike |
| V | slike |
| L | slikama |
| I | slikama |
Definicija
| 1. | umjetničko djelo izrađeno u bojama, u dvije dimenzije na plošnoj podlozi (na platnu, papiru, drvu, staklu i sl.) |
| 2. | razg. a. fotografija [albumi za slike] b. prizor na TV ili filmskom ekranu [imati lošu sliku] |
| 3. | pren. a. izgled kakvog bića, predmeta ili predjela; prizor b. opis čega (u književnom djelu ili pričanju) c. prizor u izvedbi scenskog djela |
Sintagma
∆ slika elementa mat. (za funkciju f s domenom A i kodomenom B) a iz A je element f (a) skupa B;
slika funkcije mat. podskup od B (moguće cijeli B) koji se sastoji od slika svih elemenata skupa A, oznaka f (A)
slika funkcije mat. podskup od B (moguće cijeli B) koji se sastoji od slika svih elemenata skupa A, oznaka f (A)
Frazeologija
⃟ dobiti (jasnu) sliku o čemu doznati, saznati što; dobiti sve podatke;
lijep kao slika vrlo lijep;
slika i prilika (koga) vrlo sličan (kome)
lijep kao slika vrlo lijep;
slika i prilika (koga) vrlo sličan (kome)
Etimologija
✧ s (a)- + v. lȋk
