slijéditi
slijéditi nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -dēći, gl. im. -éđēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| slijediti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | slijedim |
| 2. | slijediš |
| 3. | slijedi |
| množina | |
| 1. | slijedimo |
| 2. | slijedite |
| 3. | slijede |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | slijedit ću |
| 2. | slijedit ćeš |
| 3. | slijedit će |
| množina | |
| 1. | slijedit ćemo |
| 2. | slijedit ćete |
| 3. | slijedit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | slijeđah |
| 2. | slijeđaše |
| 3. | slijeđaše |
| množina | |
| 1. | slijeđasmo |
| 2. | slijeđaste |
| 3. | slijeđahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | slijedio sam |
| 2. | slijedio si |
| 3. | slijedio je |
| množina | |
| 1. | slijedili smo |
| 2. | slijedili ste |
| 3. | slijedili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam slijedio |
| 2. | bio si slijedio |
| 3. | bio je slijedio |
| množina | |
| 1. | bili smo slijedili |
| 2. | bili ste slijedili |
| 3. | bili su slijedili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | slijedi |
| množina | |
| 1. | slijedimo |
| 2. | slijedite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| slijedeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| slijedio, slijedila, slijedilo | |
| slijedili, slijedile, slijedila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| slijeđen, slijeđena, slijeđeno | |
| slijeđeni, slijeđene, slijeđena | |
Definicija
| 1. | (koga) a. hodati za kim, pratiti koga b. paziti na koga; uhoditi c. pren. oponašati postupke; ugledati se u koga |
| 2. | () javljati se poslije čega, pratiti što [poslije prvog oduševljenja slijedi ravnodušnost] |
Etimologija
✧ vidi slijȇd
