skandírati
skandírati () nesvrš. 〈prez. skàndīrām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| skandirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | skandiram |
| 2. | skandiraš |
| 3. | skandira |
| množina | |
| 1. | skandiramo |
| 2. | skandirate |
| 3. | skandiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | skandirat ću |
| 2. | skandirat ćeš |
| 3. | skandirat će |
| množina | |
| 1. | skandirat ćemo |
| 2. | skandirat ćete |
| 3. | skandirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | skandirah |
| 2. | skandiraše |
| 3. | skandiraše |
| množina | |
| 1. | skandirasmo |
| 2. | skandiraste |
| 3. | skandirahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | skandirao sam |
| 2. | skandirao si |
| 3. | skandirao je |
| množina | |
| 1. | skandirali smo |
| 2. | skandirali ste |
| 3. | skandirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam skandirao |
| 2. | bio si skandirao |
| 3. | bio je skandirao |
| množina | |
| 1. | bili smo skandirali |
| 2. | bili ste skandirali |
| 3. | bili su skandirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | skandiraj |
| množina | |
| 1. | skandirajmo |
| 2. | skandirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| skandirajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| skandirao, skandirala, skandiralo | |
| skandirali, skandirale, skandirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| skandiran, skandirana, skandirano | |
| skandirani, skandirane, skandirana | |
Definicija
| 1. | poet. čitati stihove jasno ističući metričke stope |
| 2. | izvikivati istu riječ, ime ili tekst artikulirajući po slogovima (ob. u većoj skupini ili masi) |
Etimologija
✧ njem. skandieren ← lat. scandere: penjati se
