sjȅćati se
sjȅćati se nesvrš. 〈prez. -ām se, pril. sad. -ajūći se, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sjećati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sjećam |
| 2. | sjećaš |
| 3. | sjeća |
| množina | |
| 1. | sjećamo |
| 2. | sjećate |
| 3. | sjećaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sjećat ću |
| 2. | sjećat ćeš |
| 3. | sjećat će |
| množina | |
| 1. | sjećat ćemo |
| 2. | sjećat ćete |
| 3. | sjećat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | sjećah |
| 2. | sjećaše |
| 3. | sjećaše |
| množina | |
| 1. | sjećasmo |
| 2. | sjećaste |
| 3. | sjećahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sjećao sam |
| 2. | sjećao si |
| 3. | sjećao je |
| množina | |
| 1. | sjećali smo |
| 2. | sjećali ste |
| 3. | sjećali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sjećao |
| 2. | bio si sjećao |
| 3. | bio je sjećao |
| množina | |
| 1. | bili smo sjećali |
| 2. | bili ste sjećali |
| 3. | bili su sjećali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sjećaj |
| množina | |
| 1. | sjećajmo |
| 2. | sjećajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| sjećajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sjećao, sjećala, sjećalo | |
| sjećali, sjećale, sjećala | |
Definicija
v. sjetiti (2)
Etimologija
✧ vidi sjȅtiti
