sjȅtiti
sjȅtiti (se) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. rad. sjȅtio/sjȅtila ž〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
sjetiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | sjetim |
2. | sjetiš |
3. | sjeti |
množina | |
1. | sjetimo |
2. | sjetite |
3. | sjete |
futur | |
jednina | |
1. | sjetit ću |
2. | sjetit ćeš |
3. | sjetit će |
množina | |
1. | sjetit ćemo |
2. | sjetit ćete |
3. | sjetit će |
aorist | |
jednina | |
1. | sjetih |
2. | sjeti |
3. | sjeti |
množina | |
1. | sjetismo |
2. | sjetiste |
3. | sjetiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | sjetio sam |
2. | sjetio si |
3. | sjetio je |
množina | |
1. | sjetili smo |
2. | sjetili ste |
3. | sjetili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam sjetio |
2. | bio si sjetio |
3. | bio je sjetio |
množina | |
1. | bili smo sjetili |
2. | bili ste sjetili |
3. | bili su sjetili |
imperativ | |
jednina | |
2. | sjeti |
množina | |
1. | sjetimo |
2. | sjetite |
glagolski prilog prošli | |
sjetivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
sjetio, sjetila, sjetilo | |
sjetili, sjetile, sjetila |
1. | (koga) obnoviti (komu) što u sjećanju, u svijesti; podsjetiti |
2. | (se) a. (koga, čega) oživiti u svijesti predodžbu o čemu; prisjetiti se b. doći na kakvu misao, zamisliti plan, zasnovati; dosjetiti se |