sjȅtiti
sjȅtiti (se) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. rad. sjȅtio/sjȅtila ž〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sjetiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sjetim |
| 2. | sjetiš |
| 3. | sjeti |
| množina | |
| 1. | sjetimo |
| 2. | sjetite |
| 3. | sjete |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sjetit ću |
| 2. | sjetit ćeš |
| 3. | sjetit će |
| množina | |
| 1. | sjetit ćemo |
| 2. | sjetit ćete |
| 3. | sjetit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | sjetih |
| 2. | sjeti |
| 3. | sjeti |
| množina | |
| 1. | sjetismo |
| 2. | sjetiste |
| 3. | sjetiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sjetio sam |
| 2. | sjetio si |
| 3. | sjetio je |
| množina | |
| 1. | sjetili smo |
| 2. | sjetili ste |
| 3. | sjetili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sjetio |
| 2. | bio si sjetio |
| 3. | bio je sjetio |
| množina | |
| 1. | bili smo sjetili |
| 2. | bili ste sjetili |
| 3. | bili su sjetili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sjeti |
| množina | |
| 1. | sjetimo |
| 2. | sjetite |
| glagolski prilog prošli | |
| sjetivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sjetio, sjetila, sjetilo | |
| sjetili, sjetile, sjetila | |
Definicija
| 1. | (koga) obnoviti (komu) što u sjećanju, u svijesti; podsjetiti |
| 2. | (se) a. (koga, čega) oživiti u svijesti predodžbu o čemu; prisjetiti se b. doći na kakvu misao, zamisliti plan, zasnovati; dosjetiti se |
Etimologija
✧ ? ≃ v. sjeta
