sjȅta
sjȅta ž 〈G mn sjȇtā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | sjeta |
| G | sjete |
| D | sjeti |
| A | sjetu |
| V | sjeto |
| L | sjeti |
| I | sjetom |
| množina | |
| N | sjete |
| G | sjeta |
| D | sjetama |
| A | sjete |
| V | sjete |
| L | sjetama |
| I | sjetama |
Definicija
duševno stanje blage tuge i čežnje ili sjećanja na drago, lijepo ili izgubljeno; melankolija
Etimologija
✧ prasl. *sěta (stsl. sětovati: tugovati, rus. sétovat') ≃ stir. sáith: tuga
