sklȉznuti
sklȉznuti () svrš. 〈prez. -ēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. sklȉznuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| skliznuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | skliznem |
| 2. | sklizneš |
| 3. | sklizne |
| množina | |
| 1. | skliznemo |
| 2. | skliznete |
| 3. | skliznu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | skliznut ću |
| 2. | skliznut ćeš |
| 3. | skliznut će |
| množina | |
| 1. | skliznut ćemo |
| 2. | skliznut ćete |
| 3. | skliznut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | skliznuh |
| 2. | skliznu |
| 3. | skliznu |
| množina | |
| 1. | skliznusmo |
| 2. | skliznuste |
| 3. | skliznuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | skliznuo sam |
| 2. | skliznuo si |
| 3. | skliznuo je |
| množina | |
| 1. | skliznuli smo |
| 2. | skliznuli ste |
| 3. | skliznuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam skliznuo |
| 2. | bio si skliznuo |
| 3. | bio je skliznuo |
| množina | |
| 1. | bili smo skliznuli |
| 2. | bili ste skliznuli |
| 3. | bili su skliznuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sklizni |
| množina | |
| 1. | skliznimo |
| 2. | skliznite |
| glagolski prilog prošli | |
| skliznuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| skliznuo, skliznula, skliznulo | |
| skliznuli, skliznule, skliznula | |
Definicija
| 1. | spustiti se s čega klizeći |
| 2. | pren. neopaženo prijeći iz jednog stanja u drugo |
Etimologija
✧ vidi sklȉzak
