skítati se
skítati se nesvrš. 〈prez. skȋtām/skȋćēm se, pril. sad. -ajūći/skíćūći se, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| skitati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | skićem |
| 2. | skićeš |
| 3. | skiće |
| množina | |
| 1. | skićemo |
| 2. | skićete |
| 3. | skiću |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | skitat ću |
| 2. | skitat ćeš |
| 3. | skitat će |
| množina | |
| 1. | skitat ćemo |
| 2. | skitat ćete |
| 3. | skitat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | skitah |
| 2. | skitaše |
| 3. | skitaše |
| množina | |
| 1. | skitasmo |
| 2. | skitaste |
| 3. | skitahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | skitao sam |
| 2. | skitao si |
| 3. | skitao je |
| množina | |
| 1. | skitali smo |
| 2. | skitali ste |
| 3. | skitali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam skitao |
| 2. | bio si skitao |
| 3. | bio je skitao |
| množina | |
| 1. | bili smo skitali |
| 2. | bili ste skitali |
| 3. | bili su skitali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | skići |
| množina | |
| 1. | skićimo |
| 2. | skićite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| skićući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| skitao, skitala, skitalo | |
| skitali, skitale, skitala | |
Definicija
| 1. | ići od jednog mjesta do drugog bez stalnog posla i boravišta |
| 2. | provoditi vrijeme u lutanju iz užitka; lunjati, bazati |
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Skìtanić (Donja Stubica), Skitárević (Osijek)
Etimologija
✧ prasl. *skytati (sę) (rus. skitát'sja, slov. skitati se) ≃ stnord. skunda: žuriti se
