skíknuti
skíknuti () svrš. 〈prez. skȋknēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. skíknuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| skiknuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | skiknem |
| 2. | skikneš |
| 3. | skikne |
| množina | |
| 1. | skiknemo |
| 2. | skiknete |
| 3. | skiknu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | skiknut ću |
| 2. | skiknut ćeš |
| 3. | skiknut će |
| množina | |
| 1. | skiknut ćemo |
| 2. | skiknut ćete |
| 3. | skiknut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | skiknuh |
| 2. | skiknu |
| 3. | skiknu |
| množina | |
| 1. | skiknusmo |
| 2. | skiknuste |
| 3. | skiknuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | skiknuo sam |
| 2. | skiknuo si |
| 3. | skiknuo je |
| množina | |
| 1. | skiknuli smo |
| 2. | skiknuli ste |
| 3. | skiknuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam skiknuo |
| 2. | bio si skiknuo |
| 3. | bio je skiknuo |
| množina | |
| 1. | bili smo skiknuli |
| 2. | bili ste skiknuli |
| 3. | bili su skiknuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | skikni |
| množina | |
| 1. | skiknimo |
| 2. | skiknite |
| glagolski prilog prošli | |
| skiknuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| skiknuo, skiknula, skiknulo | |
| skiknuli, skiknule, skiknula | |
Definicija
| 1. | oglasiti se naglo kao pas kad osjeti bol |
| 2. | pren. podr. (u šali) propasti u poslu, upropastiti se, izgubiti novac na kartanju ili poslovanjem; vrisnuti, riknuti |
| 3. | žarg. (ob. u šali ili bez tragičnog osjećanja smrti) umrijeti, zijevnuti, ohladiti (papke), odapeti, otegnuti [Što me sahranjuju živa? Kad ja jednog dana skiknem ionako sve ostaje njima] |
Etimologija
✧ vidi skȉka
