skòčiti
skòčiti () svrš. 〈prez. skȍčīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. skòčio〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| skočiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | skočim |
| 2. | skočiš |
| 3. | skoči |
| množina | |
| 1. | skočimo |
| 2. | skočite |
| 3. | skoče |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | skočit ću |
| 2. | skočit ćeš |
| 3. | skočit će |
| množina | |
| 1. | skočit ćemo |
| 2. | skočit ćete |
| 3. | skočit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | skočih |
| 2. | skoči |
| 3. | skoči |
| množina | |
| 1. | skočismo |
| 2. | skočiste |
| 3. | skočiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | skočio sam |
| 2. | skočio si |
| 3. | skočio je |
| množina | |
| 1. | skočili smo |
| 2. | skočili ste |
| 3. | skočili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam skočio |
| 2. | bio si skočio |
| 3. | bio je skočio |
| množina | |
| 1. | bili smo skočili |
| 2. | bili ste skočili |
| 3. | bili su skočili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | skoči |
| množina | |
| 1. | skočimo |
| 2. | skočite |
| glagolski prilog prošli | |
| skočivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| skočio, skočila, skočilo | |
| skočili, skočile, skočila | |
| 1. | a. odbaciti se naglo s jednog mjesta na drugo [skočiti u rijeku; skočiti uvis] b. naglo ustati [skočiti sa stolice] |
| 2. | naglo se povećati [cijene su skočile] |
| 3. | pren. početi se naglo, žustro opirati čijem mišljenju; oštro se oprijeti, pokazati otvoren otpor |
| 4. | razg. svratiti, na kratko otići; skoknuti [skočiti do susjeda na kavu; skočiti u dućan] |