slȁma
slȁma ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | slama |
| G | slame |
| D | slami |
| A | slamu |
| V | slamo |
| L | slami |
| I | slamom |
| množina | |
| N | slame |
| G | slama |
| D | slamama |
| A | slame |
| V | slame |
| L | slamama |
| I | slamama |
Definicija
| 1. | osušene stabljike žitarica i biljaka mahunarki koje ostaju poslije vršidbe i izdvajanja sjemena [pšenična slama; ječmena slama] |
| 2. | stog ili stogovi slame [u slami] |
Sintagma
∆ čovjek od slame 1. figura izrađena za vježbanje u mačevanju 2. pren. onaj koji služi kao prividna osoba i koji služi kao pokriće; figura 3. onaj koji anonimno radi koji posao u čije ime, koji radi pod tuđim imenom
Frazeologija
⃟ biti kao suha slama brzo se oduševiti za nešto;
mlatiti (praznu) slamu govoriti jedno te isto ili stalno rješavati iste teme, besciljno raspredati
mlatiti (praznu) slamu govoriti jedno te isto ili stalno rješavati iste teme, besciljno raspredati
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju i nadimačka): Slȁma (Rijeka, Koprivnica, Moslavina), Slȁmār (120, Samobor, Slavonski Brod, Jastrebarsko), Slȁmek (160, Međimurje, Valpovo, Baranja), Slámić (230, Šibenik, sred. Dalmacija, Ðurđevac, Drniš)
Etimologija
✧ prasl. *solma (rus. solóma, polj. słoma), latv. salms ← ie. *kolh2mos: trska, slama (lat. culmus, grč. kálamos)
