skucávati
skucávati (što) nesvrš. 〈prez. skùcāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| skucavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | skucavam |
| 2. | skucavaš |
| 3. | skucava |
| množina | |
| 1. | skucavamo |
| 2. | skucavate |
| 3. | skucavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | skucavat ću |
| 2. | skucavat ćeš |
| 3. | skucavat će |
| množina | |
| 1. | skucavat ćemo |
| 2. | skucavat ćete |
| 3. | skucavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | skucavah |
| 2. | skucavaše |
| 3. | skucavaše |
| množina | |
| 1. | skucavasmo |
| 2. | skucavaste |
| 3. | skucavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | skucavao sam |
| 2. | skucavao si |
| 3. | skucavao je |
| množina | |
| 1. | skucavali smo |
| 2. | skucavali ste |
| 3. | skucavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam skucavao |
| 2. | bio si skucavao |
| 3. | bio je skucavao |
| množina | |
| 1. | bili smo skucavali |
| 2. | bili ste skucavali |
| 3. | bili su skucavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | skucavaj |
| množina | |
| 1. | skucavajmo |
| 2. | skucavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| skucavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| skucavao, skucavala, skucavalo | |
| skucavali, skucavale, skucavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| skucavan, skucavana, skucavano | |
| skucavani, skucavane, skucavana | |
Etimologija
✧ vidi skȕcati
