skȕcati
skȕcati (što) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. skȕcān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| skucati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | skucam |
| 2. | skucaš |
| 3. | skuca |
| množina | |
| 1. | skucamo |
| 2. | skucate |
| 3. | skucaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | skucat ću |
| 2. | skucat ćeš |
| 3. | skucat će |
| množina | |
| 1. | skucat ćemo |
| 2. | skucat ćete |
| 3. | skucat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | skucah |
| 2. | skuca |
| 3. | skuca |
| množina | |
| 1. | skucasmo |
| 2. | skucaste |
| 3. | skucaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | skucao sam |
| 2. | skucao si |
| 3. | skucao je |
| množina | |
| 1. | skucali smo |
| 2. | skucali ste |
| 3. | skucali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam skucao |
| 2. | bio si skucao |
| 3. | bio je skucao |
| množina | |
| 1. | bili smo skucali |
| 2. | bili ste skucali |
| 3. | bili su skucali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | skucaj |
| množina | |
| 1. | skucajmo |
| 2. | skucajte |
| glagolski prilog prošli | |
| skucavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| skucao, skucala, skucalo | |
| skucali, skucale, skucala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| skucan, skucana, skucano | |
| skucani, skucane, skucana | |
Definicija
razg.
| 1. | sastaviti s teškom mukom slabim alatom i materijalom [skucati kućicu] |
| 2. | malo-pomalo skupiti [skucati ušteđevinu] |
