skúčiti se
skúčiti se svrš. 〈prez. skẉčīm se, pril. pr. -īvši se, prid. trp. skẉčen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| skučiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | skučim |
| 2. | skučiš |
| 3. | skuči |
| množina | |
| 1. | skučimo |
| 2. | skučite |
| 3. | skuče |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | skučit ću |
| 2. | skučit ćeš |
| 3. | skučit će |
| množina | |
| 1. | skučit ćemo |
| 2. | skučit ćete |
| 3. | skučit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | skučih |
| 2. | skuči |
| 3. | skuči |
| množina | |
| 1. | skučismo |
| 2. | skučiste |
| 3. | skučiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | skučio sam |
| 2. | skučio si |
| 3. | skučio je |
| množina | |
| 1. | skučili smo |
| 2. | skučili ste |
| 3. | skučili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam skučio |
| 2. | bio si skučio |
| 3. | bio je skučio |
| množina | |
| 1. | bili smo skučili |
| 2. | bili ste skučili |
| 3. | bili su skučili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | skuči |
| množina | |
| 1. | skučimo |
| 2. | skučite |
| glagolski prilog prošli | |
| skučivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| skučio, skučila, skučilo | |
| skučili, skučile, skučila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| skučen, skučena, skučeno | |
| skučeni, skučene, skučena | |
Definicija
prignuti se, saviti se, skutriti se, oblikovati tijelo kao da će se saviti u krug ili smanjiti [skučio se da isprosi milostinju]
