blagoslòviti
blagoslòviti (koga, što) svrš. 〈prez. blagòslovīm, pril. pr. -īvši〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| blagosloviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | blagoslovim |
| 2. | blagosloviš |
| 3. | blagoslovi |
| množina | |
| 1. | blagoslovimo |
| 2. | blagoslovite |
| 3. | blagoslove |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | blagoslovit ću |
| 2. | blagoslovit ćeš |
| 3. | blagoslovit će |
| množina | |
| 1. | blagoslovit ćemo |
| 2. | blagoslovit ćete |
| 3. | blagoslovit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | blagoslovih |
| 2. | blagoslovi |
| 3. | blagoslovi |
| množina | |
| 1. | blagoslovismo |
| 2. | blagosloviste |
| 3. | blagosloviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | blagoslovio sam |
| 2. | blagoslovio si |
| 3. | blagoslovio je |
| množina | |
| 1. | blagoslovili smo |
| 2. | blagoslovili ste |
| 3. | blagoslovili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam blagoslovio |
| 2. | bio si blagoslovio |
| 3. | bio je blagoslovio |
| množina | |
| 1. | bili smo blagoslovili |
| 2. | bili ste blagoslovili |
| 3. | bili su blagoslovili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | blagoslovi |
| množina | |
| 1. | blagoslovimo |
| 2. | blagoslovite |
| glagolski prilog prošli | |
| blagoslovivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| blagoslovio, blagoslovila, blagoslovilo | |
| blagoslovili, blagoslovile, blagoslovila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| blagoslovljen, blagoslovljena, blagoslovljeno | |
| blagoslovljeni, blagoslovljene, blagoslovljena | |