sokòliti
sokòliti (koga) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -lēći, gl. im. -ljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sokoliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sokolim |
| 2. | sokoliš |
| 3. | sokoli |
| množina | |
| 1. | sokolimo |
| 2. | sokolite |
| 3. | sokole |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sokolit ću |
| 2. | sokolit ćeš |
| 3. | sokolit će |
| množina | |
| 1. | sokolit ćemo |
| 2. | sokolit ćete |
| 3. | sokolit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | sokoljah |
| 2. | sokoljaše |
| 3. | sokoljaše |
| množina | |
| 1. | sokoljasmo |
| 2. | sokoljaste |
| 3. | sokoljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sokolio sam |
| 2. | sokolio si |
| 3. | sokolio je |
| množina | |
| 1. | sokolili smo |
| 2. | sokolili ste |
| 3. | sokolili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sokolio |
| 2. | bio si sokolio |
| 3. | bio je sokolio |
| množina | |
| 1. | bili smo sokolili |
| 2. | bili ste sokolili |
| 3. | bili su sokolili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sokoli |
| množina | |
| 1. | sokolimo |
| 2. | sokolite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| sokoleći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sokolio, sokolila, sokolilo | |
| sokolili, sokolile, sokolila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| sokoljen, sokoljena, sokoljeno | |
| sokoljeni, sokoljene, sokoljena | |
Definicija
hrabriti, poticati
Etimologija
✧ vidi sȍkol
