sòliti
sòliti (što) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. sòlēći, prid. trp. sȍljen〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| soliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | solim |
| 2. | soliš |
| 3. | soli |
| množina | |
| 1. | solimo |
| 2. | solite |
| 3. | sole |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | solit ću |
| 2. | solit ćeš |
| 3. | solit će |
| množina | |
| 1. | solit ćemo |
| 2. | solit ćete |
| 3. | solit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | soljah |
| 2. | soljaše |
| 3. | soljaše |
| množina | |
| 1. | soljasmo |
| 2. | soljaste |
| 3. | soljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | solio sam |
| 2. | solio si |
| 3. | solio je |
| množina | |
| 1. | solili smo |
| 2. | solili ste |
| 3. | solili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam solio |
| 2. | bio si solio |
| 3. | bio je solio |
| množina | |
| 1. | bili smo solili |
| 2. | bili ste solili |
| 3. | bili su solili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | soli |
| množina | |
| 1. | solimo |
| 2. | solite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| soleći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| solio, solila, solilo | |
| solili, solile, solila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| soljen, soljena, soljeno | |
| soljeni, soljene, soljena | |
Definicija
| 1. | (jelo) začinjavati solju, posipati što solju |
| 2. | dodavati sol; osoljavati [soliti meso za pečenje] |
Frazeologija
⃟ soliti more otkrivati ili dokazivati ono što je svima poznato, što svatko zna, što je svakome jasno; otkrivati toplu vodu, otkrivati Ameriku;
soliti pamet (mozak) dosađivati nepotrebnim savjetima, praviti se pametan
soliti pamet (mozak) dosađivati nepotrebnim savjetima, praviti se pametan
Etimologija
✧ vidi sȏl1
