sȏlo (I)
sȏlo (I) m 〈N mn -a〉
| jednina | |
|---|---|
| N | solo |
| G | sola |
| D | solu |
| A | solo |
| V | solo |
| L | solu |
| I | solom |
| množina | |
| N | sola |
| G | sola |
| D | solima |
| A | sola |
| V | sola |
| L | solima |
| I | solima |
| 1. | glazb. glazbeni komad ili njegov dio za jednog izvođača (instrument ili pjevača) |
| 2. | a. u širem smislu, dionica unutar većeg instrumentalnog ili vokalnog sastava, koja se izdvaja samostalnim izvođenjem; ansambl preuzima ulogu podređenog pratioca b. onaj koji svira ili pjeva solističku dionicu |