slẉh
slẉh m
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | sluh |
| G | sluha |
| D | sluhu |
| A | sluh |
| V | sluše / sluhu |
| L | sluhu |
| I | sluhom |
| množina | |
| N | sluhovi |
| G | sluhova |
| D | sluhovima |
| A | sluhove |
| V | sluhovi |
| L | sluhovima |
| I | sluhovima |
Definicija
| 1. | sposobnost primanja i doživljavanja zvukova uhom (od 16 do 20.000 Hz) |
| 2. | sposobnost pravilnog primanja, usvajanja i izvođenja glazbenih zvukova [imati sluha biti glazbeno nadaren] |
Sintagma
∆ apsolutni sluh urođena sposobnost razlikovanja tonova izvan određene glazbene cjeline;
muzikalni sluh sposobnost razlikovanja i određivanja značajki tonova (npr. visina, jakost, boja, trajanje i sl);
relativni sluh sposobnost razlikovanja visine tonova razvijena glazbenim odgojem;
selektivni sluh sposobnost da se ne čuju ili marginaliziraju nepoželjni ili neugodni zvukovi, glasovi ili riječi
muzikalni sluh sposobnost razlikovanja i određivanja značajki tonova (npr. visina, jakost, boja, trajanje i sl);
relativni sluh sposobnost razlikovanja visine tonova razvijena glazbenim odgojem;
selektivni sluh sposobnost da se ne čuju ili marginaliziraju nepoželjni ili neugodni zvukovi, glasovi ili riječi
Frazeologija
⃟ imati sluha za što imati sposobnost da se što shvati, imati razumijevanja za pojave oko sebe, biti istančan, opr. nemati sluha za što
Etimologija
✧ prasl. *sluxъ (rus. slux, polj. słuch), lit. klausyti: slušati ← ie. *k'lew- (skr. śrošati: sluša, stir. ro-chuinethar: sluša)
