slȕčāj
slȕčāj m 〈N mn -i/slȕčajevi〉
| jednina | |
|---|---|
| N | slučaj |
| G | slučaja |
| D | slučaju |
| A | slučaj |
| V | slučaju |
| L | slučaju |
| I | slučajem |
| množina | |
| N | slučajevi |
| G | slučajeva |
| D | slučajevima |
| A | slučajeve |
| V | slučajevi |
| L | slučajevima |
| I | slučajevima |
| 1. | stjecaj okolnosti u kojem ne postoji odnos uzroka i posljedice [to je čist slučaj] |
| 2. | pojava, pojedinačno iskazivanje, ostvarivanje ili očitovanje čega [slučaj zaraze; slučaj prijeloma noge] |
| 3. | prilika, pogodnost [za slučaj (da...) ako se dogodi, ako budu takve okolnosti] |