slȍvo
slȍvo sr 〈G mn slȏvā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | slovo |
| G | slova |
| D | slovu |
| A | slovo |
| V | slovo |
| L | slovu |
| I | slovom |
| množina | |
| N | slova |
| G | slova |
| D | slovima |
| A | slova |
| V | slova |
| L | slovima |
| I | slovima |
Definicija
| 1. | pismeni znak u alfabetskom pismu [veliko slovo; malo slovo; latiničko slovo]; grafem |
| 2. | retor. (prigodni) govor |
Sintagma
∆ mrtvo slovo na papiru ono što je ostalo neprimijenjeno (mrtva riječ, prazna riječ);
početno slovo 1. slovo kojim riječ počinje 2. u kontekstima upotrebljava se kao stilski postupak da se predoči kako netko nešto ne voli ni čuti [taj nije volio ni M od Matoša];
slovo zakona ono što je izrijekom rečeno u tekstu zakona
početno slovo 1. slovo kojim riječ počinje 2. u kontekstima upotrebljava se kao stilski postupak da se predoči kako netko nešto ne voli ni čuti [taj nije volio ni M od Matoša];
slovo zakona ono što je izrijekom rečeno u tekstu zakona
Frazeologija
⃟ zlatnim slovima (zapisati) trajno zapamtiti
Etimologija
✧ prasl. i stsl. slovo: riječ (rus. slóvo, polj. słowo) ← ie. *k'lewos: slava (lat. cluor, grč. kléos)
