Hrvatski jezični portal

bjèžati

bjèžati nesvrš. 〈prez. bjèžīm, imp. bjȅži, pril. sad. bjèžēći, gl. im. -ānje〉

Nesvršeni
infinitiv
bježati

prezent
jednina
1.	bježim
2.	bježiš
3.	bježi
množina
1.	bježimo
2.	bježite
3.	bježe

futur
jednina
1.	bježat ću
2.	bježat ćeš
3.	bježat će
množina
1.	bježat ćemo
2.	bježat ćete
3.	bježat će

imperfekt
jednina
1.	bježah
2.	bježaše
3.	bježaše
množina
1.	bježasmo
2.	bježaste
3.	bježahu

perfekt
jednina
1.	bježao sam
2.	bježao si
3.	bježao je
množina
1.	bježali smo
2.	bježali ste
3.	bježali su

pluskvamperfekt
jednina
1.	bio sam bježao
2.	bio si bježao
3.	bio je bježao
množina
1.	bili smo bježali
2.	bili ste bježali
3.	bili su bježali

imperativ
jednina
2.	bježi
množina
1.	bježimo
2.	bježite

glagolski prilog sadašnji
bježeći

glagolski pridjev aktivni
bježao, bježala, bježalo
bježali, bježale, bježala

Definicija

1.	(, od koga) a. udaljavati se naglim kretanjem i odmicanjem s mjesta opasnosti [bježati glavom bez obzira bježati u paničnom strahu] b. okretanjem leđa naglo izmicati c. kloniti se koga, ne željeti njegovo društvo [bježati kao đavo (vrag) od tamjana stalno uporno nešto izbjegavati]
2.	(komu) a. odmicati u bijegu pred onim koji slijedi ili goni b. izmicati c. isklizavati, ob. iz ruke

Sintagma

∆ bježi! u dijalogu na riječi sugovornika 1. a. ne može biti, nemoguće i sl., nedvosmisleno poricanje onoga što sugovornik kaže b. ostavi to, pusti na stranu, nema smisla o tome govoriti, besmislice su to (kad sugovornik spominje riječi treće neprisutne strane) 2. opomena u zn. makni se, ne smetaj, čuvaj (samo s bliskima, u ljubeznom tonu ili sa sebi ravnima ili djeci; nepoznatim ljudima i pristojno kaže se: oprez, pazite, oprostite i sl.)