bjèžati
bjèžati nesvrš. 〈prez. bjèžīm, imp. bjȅži, pril. sad. bjèžēći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
bježati | |
prezent | |
jednina | |
1. | bježim |
2. | bježiš |
3. | bježi |
množina | |
1. | bježimo |
2. | bježite |
3. | bježe |
futur | |
jednina | |
1. | bježat ću |
2. | bježat ćeš |
3. | bježat će |
množina | |
1. | bježat ćemo |
2. | bježat ćete |
3. | bježat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | bježah |
2. | bježaše |
3. | bježaše |
množina | |
1. | bježasmo |
2. | bježaste |
3. | bježahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | bježao sam |
2. | bježao si |
3. | bježao je |
množina | |
1. | bježali smo |
2. | bježali ste |
3. | bježali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam bježao |
2. | bio si bježao |
3. | bio je bježao |
množina | |
1. | bili smo bježali |
2. | bili ste bježali |
3. | bili su bježali |
imperativ | |
jednina | |
2. | bježi |
množina | |
1. | bježimo |
2. | bježite |
glagolski prilog sadašnji | |
bježeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
bježao, bježala, bježalo | |
bježali, bježale, bježala |
1. | (, od koga) a. udaljavati se naglim kretanjem i odmicanjem s mjesta opasnosti [bježati glavom bez obzira bježati u paničnom strahu] b. okretanjem leđa naglo izmicati c. kloniti se koga, ne željeti njegovo društvo [bježati kao đavo (vrag) od tamjana stalno uporno nešto izbjegavati] |
2. | (komu) a. odmicati u bijegu pred onim koji slijedi ili goni b. izmicati c. isklizavati, ob. iz ruke |