sȍkol
sȍkol m 〈N mn -i/-ovi〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | sokol |
| G | sokola |
| D | sokolu |
| A | sokola |
| V | sokole |
| L | sokolu |
| I | sokolom |
| množina | |
| N | sokoli |
| G | sokola |
| D | sokolima |
| A | sokole |
| V | sokoli |
| L | sokolima |
| I | sokolima |
Definicija
| 1. | zool. ptica grabljivica (Falco) iz porodice pravih sokolova [sivi sokol; sokol grlaš; sokol lovac] |
| 2. | (+ sòkō) pren. retor. ekspr. knjiš. junak |
| 3. | (Sokol) organizacija za tjelesni odgoj, utemeljena 1862. u Pragu (utemeljitelj M. Tyrš); 1874. u Zagrebu osnovan Hrvatski Sokol (utemeljitelj J. Hanuš), kasnije Sokol Kraljevine Jugoslavije (režimska organizacija nastala nasilnim ukidanjem hrvatskoga društva) |
Onomastika
♦ Sȍkōl m. os. ime (narodno), zast.
◊ pr. (prema zanimanju i od imena, usp. Atmadžić, Falkoni, Falkner, Šain): Sȍkō (120, Dubrovnik), Sȍkōl (870, Varaždin, Zagreb, Turopolje, sred. Dalmacija), Sȍkola (Vinkovci, I Slavonija), Sȍkolāj (Zagreb, Rijeka, Brač), Sokòlār (Požega, Zagreb), Sȍkoli (Rijeka, Istra), Sȍkolič (Zlatar Bistrica), Sȍkolić (920 Zagreb, Primorje, Gospić), Sȍkolji (Zagreb, Rijeka, Buje), Sȍkolov (Trogir, sred. Dalmacija, Petrinja), Sokólović (680, Samobor, Zagreb, Banovina, Slavonija)
◊ top. (ob. kao ime vrhova): Sȍkōl, Sokólac, Sȍkolići, Sokòlina, Sokólovac i sl.; (naselja): Bȑđani Sokólovačkī (Koprivnica, 74 stan.), Làdislav Sokólovačkī (Koprivnica, 167 stan.), Sokólac Pȍdravskī (Virovitica, 166 stan.), Sȍkoli (Čabar, 29 stan.), Sokólovac (Beli Manastir, 70 stan.; Daruvar, 287 stan.), Tẕnovac Sokólovačkī (Koprivnica, 120 stan.), Vẕhovac Sokólovačkī (Koprivnica, 64 stan.)
◊ pr. (prema zanimanju i od imena, usp. Atmadžić, Falkoni, Falkner, Šain): Sȍkō (120, Dubrovnik), Sȍkōl (870, Varaždin, Zagreb, Turopolje, sred. Dalmacija), Sȍkola (Vinkovci, I Slavonija), Sȍkolāj (Zagreb, Rijeka, Brač), Sokòlār (Požega, Zagreb), Sȍkoli (Rijeka, Istra), Sȍkolič (Zlatar Bistrica), Sȍkolić (920 Zagreb, Primorje, Gospić), Sȍkolji (Zagreb, Rijeka, Buje), Sȍkolov (Trogir, sred. Dalmacija, Petrinja), Sokólović (680, Samobor, Zagreb, Banovina, Slavonija)
◊ top. (ob. kao ime vrhova): Sȍkōl, Sokólac, Sȍkolići, Sokòlina, Sokólovac i sl.; (naselja): Bȑđani Sokólovačkī (Koprivnica, 74 stan.), Làdislav Sokólovačkī (Koprivnica, 167 stan.), Sokólac Pȍdravskī (Virovitica, 166 stan.), Sȍkoli (Čabar, 29 stan.), Sokólovac (Beli Manastir, 70 stan.; Daruvar, 287 stan.), Tẕnovac Sokólovačkī (Koprivnica, 120 stan.), Vẕhovac Sokólovačkī (Koprivnica, 64 stan.)
Etimologija
✧ prasl. *sokolъ (rus. sókol, polj. sokół) ≃ skr. śakuntas: ptica grabljivica
