PROBLEMI JEZIKA I JEZIČNE POLITIKE
Zaključci
radnog dogovora predstavnika centralnih
komiteta SK Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije i pokrajinskih komiteta
SK Kosova i Vojvodine o aktualnim
problemima jezika i jezične politike
na srpskohrvatskom/hrvatskosrpskom,
hrvatskom ili srpskom govornom području
[dvotjednik »Oko«, 1986]
Na inicijativu više centralnih, odnosno pokrajinskih komiteta SK, u Centralnom komitetu SKH u Zagrebu, 4. februara i 18. aprila 1986. godine, održani su radni dogovori predstavnika predsjedništava centralnih komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije te pokrajinskih komiteta Saveza komunista Kosova i Vojvodine uz sudjelovanje jezičnih stručnjaka i predstavnika naučnih, kulturnih i obrazovnih organizacija. Tom prilikom razmatrani su aktualni problemi jezika i jezične politike na hrvatskosrpskom/srpskohrvatskom, hrvatskom ili srpskom govornom području i postignuta puna suglasnost u pogledu ocjene stanja kao i osnovnih elemenata i sadržaja programa društveno-političkih i stručnih aktivnosti u ovoj oblasti. Posebno je konstatirano i zaključeno slijedeće:
I
1. Jezik kao medij kulture i civilizacije pojedinih nacija (u našem slučaju zajednički medij kulture i civilizacije više nacija: Crnogoraca, Hrvata, Muslimana i Srba, kao i ostalih kojima je srpskohrvatski materinski jezik) osjetljivo je područje na kome se stiču, ukrštaju i sukobljavaju različite koncepcije i shvatanja o usklađivanju međunacionalnih odnosa i mogućnostima zajedničkog života u višenacionalnim zajednicama, posebno u današnjim našim prilikama. Iz toga proizlazi potreba permanentnih aktivnosti u ovom segmentu ukupne politike i idejno-političkog angažiranja Saveza komunista i drugih progresivnih društveno-političkih i stručnih snaga u rješavanju problema jezika i utvrđivanju osnovnih pravaca jezične politike na hrvatskosrpskom govornom području i cijeloj Jugoslaviji.
2. Negativne, društveno neprihvatljive pojave u jeziku, jezičnoj politici i jezičnom planiranju na srpskohrvatskom govornom području, koje se često ispoljavaju u vidu jezičnog nacionalizma, imaju svoje korijene u daljoj i bližoj prošlosti, ali su u određenoj mjeri omogućene i nedovoljnim, odnosno nedovoljno jedinstvenim djelovanjem Saveza komunista i drugih progresivnih snaga na ovom sektoru idejne borbe. Stoga je potrebno temeljito i svestrano razmotriti stanje i aktualne probleme jezika i jezične politike i iznaći najefikasnije forme djelovanja, međusobne suradnje i koordinacije aktivnosti organa i organizacija SKJ, SSRNJ, SSJ, SSOJ, državnih organa i organizacija i drugih organiziranih društvenih snaga u području nauke, javnog informiranja, izdavačke djelatnosti i odgojno-obrazovne djelatnosti. Ta aktivnost mora se jasno određivati protiv separatističkih i unitarističkih tendencija u području jezika, a za afirmaciju bratstva i jedinstva i jezičnog zajedništva Crnogoraca, Hrvata, Muslimana, Srba i drugih, tj. za afirmaciju jezične politike koja uspostavlja sklad između nedvojbene jednosti srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog, hrvatskog ili srpskog standardnog (književnog) jezika i njegove varijantne razuđenosti, takvog jezičnog zajedništva koje ne ugrožava jedinstvo kulturnog života nijedne nacije i nijedne sociokulturne sredine, već ga, naprotiv, osigurava.
3. Na rješavanju otvorenih problema srpskohrvat skog/hrvatskosrpskog standardnog jezika potrebno je, prije svega, angažiranje nauke i znanstvenih radnika odgovarajućih struka iz svih sredina na hrvatskosrpskom govornom području, utoliko prije što zastupnici politički štetnih tendencija u području jezika nastupaju pod firmom znanosti i u ime nje, a nerijetko i uz pozivanje na avnojska rješenja i Lenjinov koncept nacionalne i jezične politike, iskrivljujući smisao tih rješenja i duh lenjinske politike. Razvoj lingvistike i lingvističkih aktivnosti u duhu marksističke orijentacije mora biti jedan od prioritetnih zadataka cijelog društva.
II
1. Kao odraz djelovanja centrifugalnih i centripetalnih sila u našem društvu, na srpskohrvatskom govornom području dominantne su dvije oprečne tendencije:
a) djelovanje u pravcu jezičnog separatizma na nacionalnoj, odnosno republičkoj osnovi, tj. nastojanje da se produbljivanjem varijantnih razlika (prije svega, politički tendencioznom arhaizacijom, kalkiranjem i »novotvorbom«) pojedine varijante nametnu kao posebni nacionalni ili republički jezici.
b) proces ujednačavanja društveno-političkih i stručnih stavova o hrvatskosrpskom jezičnom kompleksu, čime se stvaraju realne pretpostavke za iznalaženje konstruktivnih rješenja u duhu jezičnog zajedništva, a uz jasna razgraničavanja prema separatističkim i unitarističkim pristupima.
2. Negativne tendencije u području jezika posebno su došle do izraza u posljednje vrijeme tako da se može govoriti o eskalaciji jezičnog nacionalizma, koji se manifestira:
- u praktičnom razdvajanju našeg jezika na srpski i hrvatski (u nastavi na nekim stranim sveučilištima),
- u isto takvom razdvajanju jezika u međunarodnim dokumentacijskim klasifikacijama,
- u izdavanju rječnika, odnosno priručnika posebno za hrvatski, posebno za srpski (srpskohrvatski) jezik,
- u zlonamjernim i neistinitim prikazivanjima naše jezične situacije u pojedinim enciklopedijama, knjigama i studijama širom svijeta itd.
3. Zbog nejedinstvenog djelovanja, u društvenoj stručnoj praksi nisu svugdje nađena prava rješenja. To se posebno ogleda:
- u neujednačenosti i neadekvatnosti ustavnih formulacija o nazivu i službenoj upotrebi jezika,
- u nedomišljenosti nekih praktičnih rješenja u vezi s ravnopravnom upotrebom varijanata odnosno standardnojezičnih izraza srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog, hrvatskog ili srpskog jezika u Skupštini SFRJ, saveznim organima i organizacijama,
- u nepostojanju jedinstvenih osnova jezične politike na cijelom govornom području (posebno u sredstvima informiranja, odgojno-obrazovnoj djelatnosti i kulturi),
- u odsustvu društveno-političke i stručne koordinacije aktivnosti u području jezika i jezične politike,
- u zastoju rada na usavršavanju i osuvremenjivanju zajedničkog jezičnog standarda itd.
4. Nasuprot ovakvoj situaciji, posljednjih je godina sve izraženiji proces ujednačavanja društveno-političkih stavova i stručnih saznanja o jeziku i jezičnoj politici. O tome na društveno-političkom planu, svjedoče usvojeni dokumenti književnojezične politike u SR BiH (1967-1974), stavovi formulirani u CK SK Srbije (1978. i 1979.), koji su dosljedno primijenjeni u jezičnim kodeksima »Politike« i RTB, Stavovi Predsjedništva CK SKH o jeziku i jezičnoj politici (1985) kao i zvanične izjave o jezičnoj politici u SRCG, SAPV i SAPK. O tome također svjedoči i povoljna klima i konstruktivna suradnja na stručnom planu, ispoljena na brojnim znanstvenim skupovima i u radu na pripremi jezičnih jedinica za II izdanje Enciklopedije Jugoslavije, gdje se došlo do potpune suglasnosti o osnovnim određenjima hrvatskosrpskog/srpskohrvatskog, hrvatskog ili srpskog jezika. Danas se općenito, i na društveno-političkom i na stručnom planu prihvata znanstveno potvrđena činjenica da je jezik Crnogoraca, Hrvata, Muslimana i Srba, i svih drugih kojima je on materinski (Jugoslaveni i dr.) jedan jezik na nivou sistema narodnih govora i jedan standardni jezik sa varijantama odnosno standardnojezičnim izrazima pojedinih sredina.
Ova činjenica trebala bi biti polazište za sve konkretne društvene i stručne aktivnosti u području jezika i jezične politike na srpskohrvatskom/hrvatskosrpskom, hrvatskom ili srpskom govornom području.
III
1. Polazeći od stanja i aktualnih problema jezika, jezične politike i jezičnog planiranja na srpskohrvatskom govornom području, kao i zadataka Saveza komunista i drugih organiziranih socijalističkih snaga u razvijanju bratstva i jedinstva naših naroda, potrebno je nastaviti i intenzivirati rad na ujednačavanju društveno-političkih stavova o standardnom jeziku Crnogoraca, Hrvata, Muslimana i Srba i slobodnom funkcioniranju njegovih varijanata, odnosno standardnojezičnih izraza, radi postizanja punog idejnog i akcionog jedinstva u okviru SK, zatim utvrđivanju, razvijanju i usklađivanju idejnih osnova jezične politike u svim sredinama, te na toj osnovi, izgrađivanju normi ponašanja u upotrebi standardnog (književnog) jezika u sredstvima javnog obavještavanja, odgojno-obrazovnoj djelatnosti, organima javne uprave, sudstvu i drugim područjima društvenog života. To podrazumijeva kritičko preispitivanje ostvarivanja jezične politike u nastavnim programima, udžbenicima i priručnicima na svim nivoima obrazovanja, kao i u uređivačkoj politici u štampi, na radiju, televiziji, izdavačkoj djelatnosti itd.
2. S obzirom na neujednačenost i neadekvatnost ustavnih formulacija o nazivu i službenoj upotrebi jezika u socijalističkim republikama i socijalističkim autonomnim pokrajinama na hrvatskosrpskom govornom području, nužno je preformulirati i, u zakonski propisanoj proceduri, utvrditi i verificirati ustavne i zakonske odredbe koje će odgovarati današnjem stupnju znanstvenih saznanja o srpskohrvatskom/hrvatskosrpskom standardnom jeziku i njegovim društvenim komunikacijskim funkcijama, kao i opredjeljenjima društva za jezično zajedništvo i jezične slobode u okviru toga zajedništva. U tom smislu, formulacije u ustavima socijalističkih republika i socijalističkih autonomnih pokrajina o nazivu i službenoj upotrebi jezika na srpskohrvatskom jezičnom području treba da izraze i pravno fiksiraju stvarno jezično i standardnojezično zajedništvo Crnogoraca, Hrvata, Muslimana, Srba i drugih kojima je taj jezik materinski sa specifičnostima koje odgovaraju tradiciji, jezičnoj stvarnosti i kulturi naroda istoga jezika u pojedinim sredinama, kao i pravo svakog građanina na slobodan izbor pisama i jezičnih izražajnih sredstava u okviru srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog, hrvatskog ili srpskog jezika kao cjeline. U Ustavu SFRJ treba, također, na odgovarajući način, utvrditi nazive jezika naroda Jugoslavije.
3. U skladu s formulacijama koje će se utvrditi republičkim i pokrajinskim ustavima i Ustavom SFRJ, treba preispitati i usaglasiti praktične forme ostvarivanja ravnopravnosti varijanata odnosno standardnojezičnih izraza u okviru srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog, hrvatskog ili srpskog standardnog jezika u radu Skupštine SFRJ, saveznih organa i organizacija i drugdje. Pri tome posebnu pažnju treba posvetiti ostvarivanju jezične ravnopravnosti u praksi Komisije Skupštine SFRJ za utvrđivanje istovetnosti tekstova na jezicima naroda i narodnosti Jugoslavije, Službe Saveznog izvršnog vijeća, saveznih organa uprave i saveznih organizacija za poslove prevođenja, Saveznog zavoda za standardizaciju i drugih sličnih saveznih organa i organizacija.
4. Budući da je nauka pokretačka snaga ukupnog društvenog razvoja i progresa, u svim oblastima, pa tako i u ovoj, nužno je, uz odlučnu moralnu i materijalnu podršku društvene zajednice, intenzivirati naučnoistraživački rad u području jezika, zasnovan na marksističkim pogledima i tekovinama suvremene lingvističke misli. U tom cilju, posebnu pažnju treba posvetiti kadrovskom razvoju (naročito izgrađivanju mlađeg marksistički orijentiranog sociolingvističkog kadra) i jačanju materijalno-tehničke osnove znanstvenoistraživačkog rada u lingvistici na srpskohrvatskom govornom području. U svim sredinama treba dati prednost i podršku istraživačkim programima od zajedničkog interesa, ne zanemarujući pri tom ni specifične i različite potrebe pojedinih sredina, uz stalno razgraničavanje prema unitarističkim i separatističkim tendencijama.
Potrebno je raditi na koncipiranju dugoročnog programa zajedničkih istraživanja, a polazna osnova u tome radu trebala bi biti stručna obrada i valorizacija dosadašnjih rezultata u području naše lingvistike .
5. Urgentna je potreba naše kulture u domenu jezične standardizacije dogradnja i osuvremenjiva nje pravopisa srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog, hrvatskog ili srpskog jezika i rješavanje problema funkcioniranja pravopisne norme u pojedinim sociokulturnim sredinama i na cijelom jezičnom području. Stoga je neophodno odmah poduzeti korake da se formira kvalificirano stručno tijelo, sastavljeno od lingvista standardologa - specijalista za pravopisna pitanja sa cijelog govornog područja, koji će, na osnovu dosadašnjih rezultata naučnih istraživanja i pozitivne prakse u ovoj oblasti u svim sredinama, a uz angažiranje šireg kruga odgovarajućih stručnjaka, izraditi osnove i nacrt pravopisa srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog, hrvatskog ili srpskog standardnog (književnog) jezika i organizirati njegovu društvenu i stručnu verifikaciju (putem široke javne rasprave, stručnih konzultacija i analiza, znanstvenih recenzija i dr.). S osloncem na principe i norme toga pravopisa izrađivat će se pravopisni priručnici za posebne potrebe i namjene.
Uz izradu pravopisa, urgentan je zadatak u području jezične standardizacije na hrvatskosrpskom govornom području i rad na sređivanju i standardizaciji stručno-naučnih terminologija. Taj je rad potrebno organizirati zajednički, uz poštovanje specifičnosti i uz učešće širokog kruga specijalista - lingvista i stručnjaka iz drugih znanstvenih disciplina s cijeloga područja.
U okviru rada na izgrađivanju srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog, hrvatskog ili srpskog jezičnog standarda potrebno je organizirati i izradu rječnika suvremenog književnog jezika (nastavak rada na izdavanju latinične verzije Rječnika dviju Matica, pripremanje drugog izdanja takvog rječnika uz suradnju znanstvenih institucija iz svih republika i obje pokrajine na hrvatsko-srpskom govornom području, što hitnija izrada jednotom nog rječnika i dr.), kao i suvremene gramatike srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog, hrvatskog ili srpskog standardnog jezika i drugih neophodnih priručnika.
6. Pored naučno istraživačkog rada u području lingvistike i izrade osnovnih standardnojezičnih priručnika (pravopisa, gramatike, rječnika i terminoloških standarda), izuzetan značaj, posebno za ostvarivanje jezične politike, ima rad na podizanju nivoa lingvističkog obrazovanja i širenju jezične kulture. Stoga treba oživiti, intenzivirati i društveno podržati sve stručne aktivnosti u tom pravcu.
7. Okupljanje jugoslavenskih lingvista radi razmatranja različitih stručnih pitanja, naročito u domenu jezične standardizacije, doprinijelo je stvaranju atmosfere međusobnog povjerenja i uspostavljanju konstruktivne suradnje među lingvistima na hrvatskosrpskom govornom području i u Jugoslaviji. Stoga treba poticati i podržati dalje redovno or ganiziranje jugoslavenskih i međunarodnih znanstvenih skupova sa različitom lingvističkom tematikom, kao i ažurno objavljivanje rezultata tih skupova.
8. Radi poticanja, praćenja i koordinacije svih aktivnosti u znanstvenoistraživačkom radu, jezičnoj politici, jezičnom planiranju i njegovanju jezične kulture kao i drugih lingvističkih djelatnosti od šireg društvenog interesa, u svim socijalističkim republikama i socijalističkim autonomnim pokrajinama na hrvatskosrpskom govornom području treba formirati odgovarajuća tijela za pitanje jezika i jezične politike pri predsjedništvima RK i PK SSRN, kao i Predsjedništvu SK SSRNJ. Angažiranjem SSRNJ, kao najšireg fronta organiziranih socijalističkih snaga, i u ovoj oblasti - jezik i jezična politika postat će briga cijeloga društva.
9. S obzirom na složenost nacionalne strukture jugoslavenskog društva i ustavnu obavezu osiguravanja jednakopravnosti jezika naroda i narodnosti Jugoslavije, nužno je svestrano i temeljito razmotriti probleme jezika i jezične politike i na širim jugoslavenskim prostorima, kako bi se na srpskohrvatskom govornom području (prije svega, školskom nastavom i preko sredstava javnog obavještavanja) pridonijelo boljem upoznavanju makedonskog i slovenskog jezika, a isto tako i jezika narodnosti, posebno u višenacionalnim sredinama. I u tom domenu treba organizirano djelovati u pravcu ostvarivanja jezične tolerancije i međusobnog razumijevanja.
U Zagrebu, 18. aprila 1986. godine
