Dr. Kruno KRSTIĆ
Načela pokreta za hrvatski književni jezik
[Hrvatski narod, god. I, br. 115, 9. lipnja 1941. str. 15]
U novije vrijeme počeli su u vezi s osnutkom Hrvatskog državnog ureda za jezik u člancima pojedinih članova pokreta za hrvatski književni jezik kružiti kojekakvi glasovi. Neki neupućeni ljudi misle, da će Hrvatski državni ured za jezik ukinuti naš dosadašnji jezik i dovesti na vlast neki drugi od sadašnjega potpuno različit. Ponavlja se slučaj srpskog profesora dra Moskovljevića, koji je nakon poznatog govora dra Dragutina Šafara u Sveučilišnom društvu objavio po raznim srpskim listovima i časopisima, kako Hrvati spremaju neki potpuno nov hrvatski jezik, za koji nitko ne zna kakav će biti.
Da bi se otprilike znalo, koji su bili ciljevi pokreta za hrvatski književni jezik, koji radi od god. 1938., i kojemu je od početka bio na čelu sadašnji ravnatelj Hrvatskog državnog ureda za jezik dr. Blaž Jurišić, sakupio sam iz svojih papirića nekoliko točaka, kojima sam nastojao utvrditi glavna načela pokreta. U tim su se točkama tada složili svi članovi pokreta.
1. Književni je hrvatski jezik sastavni dio hrvatskoga narodnoga bića i jedna od temeljnjih oznaka hrvatske narodne samostalnosti. Hrvatski je književni jezik potpuno samosvojan i od svakog sličnog jezika nezavisan književni jezik, koji ima svoju vlastitu povijest, svoj vlastiti duh i pravo na svoje vlastito hrvatsko jezično zakonodavstvo.
2. Bez obzira na veliko područje sličnosti, koje postoji između hrvatskoga i srpskoga suvremenoga književnog jezika, ni povijest razvoja ni stvarno današnje jezično stanje ne dopušta, da se hrvatski i srpski književni jezik smatraju jednim jedinim »srpskohrvatskim« ili »hrvatskosrpskim« jezikom, jer bi svako takvo sjedinjavanje dvaju svojesmjernih književnih jezika krnjilo potpunost i nezavisnost hrvatskog jezičnog zakonodavstva.
3. Znajući da književni jezik nije samo plod samorodnog i slobodnog prirodnog razvoja i slučajnog nastajanja nego i skup pravila zavisnih od svijesnog izbora i odluke jezičnih zakonodavaca, pokret za hrvatski književni jezik borit će se za stvaranje posebnog jezičnog zakonodavnog tijela, u koje će ući hrvatski jezikoslovci, književnici i drugi hrvatski prosvjetni radnici. To će zakonodavno tijelo bdjeti nad povijesnim tekovinama hrvatskog književnog jezika, a ujedno stvarati konačne odluke ondje gdje u današnjem književnom jeziku nema jedinstvene pravilnosti.
4. Zadatak je hrvatskog jezičnog zakonodavnog tijela, da zakonik književnog današnjeg hrvatskog jezika ustanovi novim hrvatskim pravopisom, hrvatskom slovnicom, rječnikom suvremenog hrvatskog književnog jezika i rječnicima jedinstvenog nazivlja za sve grane znanosti i sva područja javne djelatnosti.
5. Novi pravopis izradit će se bez obzira na sve dosadašnje hrvatske i nehrvatske propise na načelima koja su i s povijesno-znanstvene i s praktične strane najprikladnija za pismeno izražavanje hrvatske riječi. Pravopisni primjeri uzet će se uvijek (osim u slučajevima gdje je to po predmetu nemoguće) iz hrvatskog književnog rječnika i hrvatske gradje (tako na pr. imena krajeva, ljudi, mjesta i sl.). Iz pravopisnog rječnika izbacit će se svi srbizmi, nepotrebni turcizmi i slabo poznate riječi, koje u svakidašnjem pismenom radu ne mogu trebati, a i one riječi, kojima je pisanje samo po sebi jasno. Dodat će se običnije nove riječi nesigurna pisanja, koje dosadašnja izdanja nisu uzimala u obzir. Pravopisna pravila bit će što kraća i jednostavnija tako da će mnoga dosadašnja kraća pravila zamijeniti rječnik.
6. Temelj nove slovnice bit će hrvatska književnost ilirizma do danas, a i svi primjeri u slovnici uzet će se iz hrvatskih književnih djela. Vukov i Daničićev prijevod sv. Pisma te Vukove zbirke narodnih umotvorina prestaju biti vrelima slovničkih pravila i primjerima za ta pravila. Nova slovnica izostavit će pravopisni dio, a uvest će kao posebna poglavlja: nauku o podrijetlu hrvatske riječi, nauku o značenju (semantiku) i nauku o stihu (versifikaciju). Kako je dosadašnji ustroj slovnice i njena podjela bila odraz tudjih (nehrvatskih) slovnica, a hrvatski jezik ima svoj vlastiti duh i zakon provest će to u slovničkom nacrtu potrebite promjene u duhu posebnosti hrvatskog jezika. U bilješkama će se nova slovnica usporedno obazirati na jezične pojave u kajkavskom i čakavskom narječju i na jezik naših najstarijih jezičnih spomenika.
7. Rječnik suvremenoga književnog jezika obuhvatit će glavni dio onih riječi, koje pripadaju današnjoj književnoj upotrebi. Prema tomu izostavit će se u njemu sve one riječi, koje idu u blago hrvatskih narječja, ali ih u književnoj navici zamjenjuju druge riječi. Od riječi, koje su posudjene iz slavenskih jezika (ruskog, češkog i srpskog) zadržat će se one koje su uglavnom do početka prošlog svjetskog rata stekle u našoj knjizi domovno pravo i koje se danas više ne protive redovitom hrvatskom jezičnom osjećaju. Izbacit će se sve one srpske riječi, koje su nasilnim i službenim putem bile nametane od beogradskih vlastodržaca poslije osnutka Jugoslavije, a i sve one srpske riječi koje je tek pojedini hrvatski pisac od Srba posudio, dok ih većina hrvatskih pisaca nije prihvatila. Od kovanica - bile one načinjene prema narodnom štokavskom duhu ili doslovni prijevodi s tudjih jezika - zadržat će se one, koje su potrebite i koje su se uobičajile u hrvatskih pisaca. U rječnik će pomalo, t. j. od izdanja do izdanja ulaziti i hrvatsko jedinstveno nazivlje: znanstveno pravno, upravno, stručno itd. Uz svaku riječ u rječniku bit će naznačena samo glavna osnovna i prenesena značenja te oblikovne nepravilnosti dok će se pravilni oblikovni obrasci sakupiti na kraju knjige. Promjene u naglasku prema dosadašnjim rječnicima izvest će se na temelju neposrednog istraživanja naglasaka na hrvatskom narodnom štokavskom tlu i po dosada objavljenom proučavanju hrvatskog štokavskog naglaska.
8. Veliki rječnik hrvatskog jezika koji izdaje Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti izostavit će sva srpska vrela, a obuhvatat će unaprijed hrvatska i pisana i govorna vrela svih hrvatskih narječja (štokavskog, čakavskog i kajkavskog).
9. Pokret za hrvatski književni jezik nastojat će svim silama da u stvaranju novog svog rječničkog blaga gradi na hrvatskim narodnim jezičnim temeljima. Za nove pojmove i predmete, koje sa sobom donosi suvremeni život ne će se preuzimati gotove riječi tudjih jezika, nego će se za svaki takov pojam i predmet nastojati stvoriti narodna riječ na temelju postojećeg korjenitog blaga iz svih jezičnih vrela domovine, a u stvaralačkom duhu štokavskog narječja. Pomalo će se uklanjati iz jezične upotrebe sve tudje i t. zv. medjunarodne riječi i zamjenjivati rječničkim blagom iz naše književne sadašnjosti, a ako ta nije dovoljna, onda i blagom narječja i dobrim kovanicama u štokavskom duhu.
10. Jedinstveno nazivlje i suvremen književni rječnik bit će obvezatan za sve školske knjige, sva javna službena izdanja, natpise, imenike i slična područja, gdje jezik ima služiti jedino pravilnom sporazumijevanju. Jezik književnika, iz kojega se uvijek svaki živi jezik bogati i pomladjuje vezan je pravopisnim i temeljnim slovničkim pravilima, a rječnikom samo u toliko u koliko se radi o nazivlju u najobičnijem značenju, bez namjere mjesnog crtanja posebnog društvenog, jezičnog ili staleškog kruga. Inače je jezik književnika slobodan.
11. Znajući, da je jezik novina glavni uzor jezičnih pravila u širokim narodnim slojevima, pokret za hrvatski književni jezik nastojat će svakim raspoloživim sredstvom i načinom da jezik u novinama bude i pravopisno i slovnički i po rječničkom blagu pravilan i čist.
12. Kad se jednom stvori hrvatsko zakonodavno tijelo za književni jezik svi se članovi pokreta podvrgavaju tome tijelu i svaku pravovaljanu odluku toga tijela smatraju obvezatnom za sebe i za svoj jezični rad.
