PRAVOPISNO UPUTSTVO
za sve osnovne, srednje i stručne škole
Kraljevine S.H.S.
[»Prosvetni glasnik«, Beograd 1929]
U svima se školama naše zemlje upotrebljava jedan pravopis, zasnovan na velikoj jezičkoj i pravopisnoj reformi Vuka Karadžića. Ali i pored toga što se taj pravopis drži istih osnovnih principa, ipak su se u različitim krajevima naše zemlje razvile nejednakosti u njemu koje sprečavaju da se nastava u njima potpuno izjednači. S druge strane, često i sami nastavnici ne znaju koji je pravopisni način bolji i koji treba upotrebljavati.
U interesu ujednačenja nastave, što pravilnijeg ocenjivanja učenika i što bolje pismenosti u našoj školi, ovde su pobrojana kolebanja dosadašnjeg pravopisa i pokazano je: čega se valja ubuduće pridržavati u tim slučajevima. U retkim slučajevima dopuštena su dva načina. Nastavnici će nastojati da se u tim slučajevima u jednoj školi ili kod istih učenika upotrebljava samo jedan od dopuštenih načina.
Način pisanja iznesen u ovom pravilniku mora se primeniti i u svima novim izdanjima školskih knjiga. Nijedan udžbenik, bilo da pretstavlja novo izdanje ranije izdate knjige, bilo da se sada prvi put izdaje, ne može biti odobren za školsku knjigu, ako nije izrađen po ovim pravilima.
Ono što nije obuhvaćeno ovim pravilnikom ili je i dosada bilo ujednačeno ili po suštini svojoj ne ulazi u uputstva ove vrste. Razume se po sebi da će nastava naše škole biti tek onda potpuno ujednačena kada i njena terminologija bude ista; ovde se ta strana ujednačenja školske nastave ne dodiruje.
Ovaj način pisanja ima se uvesti u sve naše škole, kako osnovne tako i srednje i stručne, od početka nove školske godine 1929/30.
Beograd, 15. juna 1929. g.
PBr. 15.142
Ministar prosvete
Bož. Ž. Maksimović s. r.
