pohárati
pohárati (koga, što) svrš. 〈prez. pòhārām, pril. pr. -āvši, prid. trp. pòhārān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| poharati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | poharam |
| 2. | poharaš |
| 3. | pohara |
| množina | |
| 1. | poharamo |
| 2. | poharate |
| 3. | poharaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | poharat ću |
| 2. | poharat ćeš |
| 3. | poharat će |
| množina | |
| 1. | poharat ćemo |
| 2. | poharat ćete |
| 3. | poharat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | poharah |
| 2. | pohara |
| 3. | pohara |
| množina | |
| 1. | poharasmo |
| 2. | poharaste |
| 3. | poharaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | poharao sam |
| 2. | poharao si |
| 3. | poharao je |
| množina | |
| 1. | poharali smo |
| 2. | poharali ste |
| 3. | poharali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam poharao |
| 2. | bio si poharao |
| 3. | bio je poharao |
| množina | |
| 1. | bili smo poharali |
| 2. | bili ste poharali |
| 3. | bili su poharali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | poharaj |
| množina | |
| 1. | poharajmo |
| 2. | poharajte |
| glagolski prilog prošli | |
| poharavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| poharao, poharala, poharalo | |
| poharali, poharale, poharala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| poharan, poharana, poharano | |
| poharani, poharane, poharana | |
Definicija
| 1. | opljačkati, ukrasti |
| 2. | v. opustošiti, harati [ciklon je poharao sve] |
