hárati
hárati () nesvrš. 〈prez. hȃrām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| harati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | haram |
| 2. | haraš |
| 3. | hara |
| množina | |
| 1. | haramo |
| 2. | harate |
| 3. | haraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | harat ću |
| 2. | harat ćeš |
| 3. | harat će |
| množina | |
| 1. | harat ćemo |
| 2. | harat ćete |
| 3. | harat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | harah |
| 2. | haraše |
| 3. | haraše |
| množina | |
| 1. | harasmo |
| 2. | haraste |
| 3. | harahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | harao sam |
| 2. | harao si |
| 3. | harao je |
| množina | |
| 1. | harali smo |
| 2. | harali ste |
| 3. | harali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam harao |
| 2. | bio si harao |
| 3. | bio je harao |
| množina | |
| 1. | bili smo harali |
| 2. | bili ste harali |
| 3. | bili su harali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | haraj |
| množina | |
| 1. | harajmo |
| 2. | harajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| harajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| harao, harala, haralo | |
| harali, harale, harala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| haran, harana, harano | |
| harani, harane, harana | |
Definicija
| 1. | pustošiti, razarati |
| 2. | pljačkati, otimati, uništavati; haračiti (2) |
| 3. | (o bolestima) vladati [hara gripa; hara kuga] |
Etimologija
✧ vidi hàrāč
