hàrāč
hàrāč m 〈G haráča〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | harač |
| G | harača |
| D | haraču |
| A | harač |
| V | haraču |
| L | haraču |
| I | haračem |
| množina | |
| N | harači |
| G | harača |
| D | haračima |
| A | harače |
| V | harači |
| L | haračima |
| I | haračima |
Definicija
| 1. | pov. namet koji je u doba Osmanskog Carstva morao plaćati svaki nemusliman stariji od 7 godina; glavarina, harč |
| 2. | pejor. pljačka, otimačina [to nije porez, to je harač] |
| 3. | pren. trošak, izdatak |
Onomastika
♦ pr.: Hàrači (Koprivnica), Hàračić (Rijeka, Split), Hȁrča (190, Križevci), Hàrčević (Banovina)
Etimologija
✧ tur. harç ← arap. ḫarǧ
