opústošiti
opústošiti (što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. opústošen, gl. im. opustošénje〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| opustošiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | opustošim |
| 2. | opustošiš |
| 3. | opustoši |
| množina | |
| 1. | opustošimo |
| 2. | opustošite |
| 3. | opustoše |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | opustošit ću |
| 2. | opustošit ćeš |
| 3. | opustošit će |
| množina | |
| 1. | opustošit ćemo |
| 2. | opustošit ćete |
| 3. | opustošit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | opustoših |
| 2. | opustoši |
| 3. | opustoši |
| množina | |
| 1. | opustošismo |
| 2. | opustošiste |
| 3. | opustošiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | opustošio sam |
| 2. | opustošio si |
| 3. | opustošio je |
| množina | |
| 1. | opustošili smo |
| 2. | opustošili ste |
| 3. | opustošili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam opustošio |
| 2. | bio si opustošio |
| 3. | bio je opustošio |
| množina | |
| 1. | bili smo opustošili |
| 2. | bili ste opustošili |
| 3. | bili su opustošili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | opustoši |
| množina | |
| 1. | opustošimo |
| 2. | opustošite |
| glagolski prilog prošli | |
| opustošivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| opustošio, opustošila, opustošilo | |
| opustošili, opustošile, opustošila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| opustošen, opustošena, opustošeno | |
| opustošeni, opustošene, opustošena | |
Definicija
uništiti sve vrijedno, značajno, plodno, pretvoriti u pustoš, ostaviti (negdje) pustoš; poharati
Etimologija
✧ vidi opústiti
