pripòvjediti
pripòvjediti (što) svrš. 〈prez. pripòvjedīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pripòvjeđen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pripovjediti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pripovjedim |
| 2. | pripovjediš |
| 3. | pripovjedi |
| množina | |
| 1. | pripovjedimo |
| 2. | pripovjedite |
| 3. | pripovjede |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pripovjedit ću |
| 2. | pripovjedit ćeš |
| 3. | pripovjedit će |
| množina | |
| 1. | pripovjedit ćemo |
| 2. | pripovjedit ćete |
| 3. | pripovjedit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pripovjedih |
| 2. | pripovjedi |
| 3. | pripovjedi |
| množina | |
| 1. | pripovjedismo |
| 2. | pripovjediste |
| 3. | pripovjediše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pripovjedio sam |
| 2. | pripovjedio si |
| 3. | pripovjedio je |
| množina | |
| 1. | pripovjedili smo |
| 2. | pripovjedili ste |
| 3. | pripovjedili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pripovjedio |
| 2. | bio si pripovjedio |
| 3. | bio je pripovjedio |
| množina | |
| 1. | bili smo pripovjedili |
| 2. | bili ste pripovjedili |
| 3. | bili su pripovjedili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pripovjedi |
| množina | |
| 1. | pripovjedimo |
| 2. | pripovjedite |
| glagolski prilog prošli | |
| pripovjedivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pripovjedio, pripovjedila, pripovjedilo | |
| pripovjedili, pripovjedile, pripovjedila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pripovjeđen, pripovjeđena, pripovjeđeno | |
| pripovjeđeni, pripovjeđene, pripovjeđena | |
Definicija
retor. knjiš., v. ispričati, ispripovjediti
Etimologija
✧ vidi pripovijédati
