pripovijédati
pripovijédati nesvrš. 〈prez. pripòvijēdam, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pripovijedati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pripovijedam |
| 2. | pripovijedaš |
| 3. | pripovijeda |
| množina | |
| 1. | pripovijedamo |
| 2. | pripovijedate |
| 3. | pripovijedaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pripovijedat ću |
| 2. | pripovijedat ćeš |
| 3. | pripovijedat će |
| množina | |
| 1. | pripovijedat ćemo |
| 2. | pripovijedat ćete |
| 3. | pripovijedat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | pripovijedah |
| 2. | pripovijedaše |
| 3. | pripovijedaše |
| množina | |
| 1. | pripovijedasmo |
| 2. | pripovijedaste |
| 3. | pripovijedahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pripovijedao sam |
| 2. | pripovijedao si |
| 3. | pripovijedao je |
| množina | |
| 1. | pripovijedali smo |
| 2. | pripovijedali ste |
| 3. | pripovijedali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pripovijedao |
| 2. | bio si pripovijedao |
| 3. | bio je pripovijedao |
| množina | |
| 1. | bili smo pripovijedali |
| 2. | bili ste pripovijedali |
| 3. | bili su pripovijedali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pripovijedaj |
| množina | |
| 1. | pripovijedajmo |
| 2. | pripovijedajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| pripovijedajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pripovijedao, pripovijedala, pripovijedalo | |
| pripovijedali, pripovijedale, pripovijedala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pripovijedan, pripovijedana, pripovijedano | |
| pripovijedani, pripovijedane, pripovijedana | |
Definicija
| 1. | () voditi nit pripovijetke u književnosti, kazivati narodnu pripovijetku, obavljati posao pripovjedača kao pisac, biti pisac pripovijetki, proizvoditi pripovjednu prozu |
| 2. | (, što) razg. pričati, opisivati neki događaj ob. naširoko, plesti priču oko čega; pričati, govoriti, govorkati, razvezati priču, ispredati |
| 3. | pričati |
Etimologija
✧ pri- + v. povijest
