ispríčati
ispríčati (se) svrš. 〈prez. ìsprīčām (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. ìsprīčān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ispričati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ispričam |
| 2. | ispričaš |
| 3. | ispriča |
| množina | |
| 1. | ispričamo |
| 2. | ispričate |
| 3. | ispričaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ispričat ću |
| 2. | ispričat ćeš |
| 3. | ispričat će |
| množina | |
| 1. | ispričat ćemo |
| 2. | ispričat ćete |
| 3. | ispričat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ispričah |
| 2. | ispriča |
| 3. | ispriča |
| množina | |
| 1. | ispričasmo |
| 2. | ispričaste |
| 3. | ispričaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ispričao sam |
| 2. | ispričao si |
| 3. | ispričao je |
| množina | |
| 1. | ispričali smo |
| 2. | ispričali ste |
| 3. | ispričali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ispričao |
| 2. | bio si ispričao |
| 3. | bio je ispričao |
| množina | |
| 1. | bili smo ispričali |
| 2. | bili ste ispričali |
| 3. | bili su ispričali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ispričaj |
| množina | |
| 1. | ispričajmo |
| 2. | ispričajte |
| glagolski prilog prošli | |
| ispričavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ispričao, ispričala, ispričalo | |
| ispričali, ispričale, ispričala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ispričan, ispričana, ispričano | |
| ispričani, ispričane, ispričana | |
Definicija
| 1. | (što) a. u cjelini usmeno izložiti; ispripovijedati b. završiti pričanje do kraja; dopričati, ispripovjediti |
| 2. | (koga, što) opravdati [ispričati kolegu, izostanak] |
| 3. | (se) opravdati se, dati ispriku |
